U organizaciji Dubrovačkih knjižnica i u sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige, dubrovački restaurator i umjetnik Robert Kralj otvorit će svoju izložbu radova na temu šipaka pod naslovom ''Kraljevski plodovi''. Izložba će biti otvorena u ponedjeljak, 25. listopada 2021. u prizemlju Narodne knjižnice Grad s početkom u 19 sati.
Popratni tekst o izložbi napisao je povjesničar umjetnosti Antun Baće.
''Čudno je voće šipak! Ali čudan je i slikar Robert Kralj!
Odavno se slikarstvo zatvorilo u osamu ateliera, postalo samotna djelatnost izolirana od vanjskih upliva, pogleda i prigovora. Zanat zatočen u radionici iz koje izlaze gotovi, pažljivo izbrušeni i ispolirani proizvodi. Plodove svoga rada umjetnik nudi gotove, a o procesu nastajanja možemo suditi jedino ukoliko su dio unaprijed osmišljenog umjetnikova koncepta.
U recentnim okolnostima pandemije, ovo je osamljivanje rada postalo globalna pošast, možda i pogubnija od pandemije same. Stoga je umjetnički postupak Roberta Kralja začudna pojava. Slikati u javnim prostorima, izlagati proces nastanka pogledima prijatelja, kolega i prolaznika, danas je neobičnije nego prošetati ulicom u fraku. No, ima li ovaj postupak dubljeg smisla? Je li ekscentričnost i ovdje, kako smo već navikli, sama sebi svrhom?
O tome nešto kasnije.
Vratimo se šipku. Punica granatum, latinski, šipak, nar, mogranj, hrvatski, voće je duboko ukorijenjeno u kulturu Mediterana, kulturu koja je odredila današnjicu. No, kao i sve najvažnije što je Mediteran dao, i šipak je zadržao svoju ukorijenjenost, pripadnost prostoru u kojem je iznikao, u kojem je kultiviran.
Priveden mitu, religijama i umjetnosti svih naroda usmjerenih tom sredzemlju, jasno definiranog, aličesto i ambivalentnog simboličkog značenja, šipak je, iako globalno poznat i priznat, zadržao zavičajnost. Ali zavičajnost koja je inkluzivna, kao i Mediteran, otvorena davanju, primanju i preplitanju. Sok šipaka koji u uvodnim kadrovima Paradžanovljeva klasika iscrtava granice izgubljene Armenije mogao bi lako poprimiti obrise Mediterana.
Stoga je šipak i dubrovački. Pripada njegovoj kulturi, kulturi njegova mediteranstva. Kulturi njegovih đardina. I kulturi njegove melankolije.
Grad više nije Grad, palače su apartmani, a vrtovi ugostiteljske terase, vapi se. Grad je ko šipak pun turista. Da. To je okružje u kom stvara Robert Kralj. Izmiren sa stvarnošću poput svakog pravog Mediteranca. Ali ne i ravnodušan. Upravo je gesta, opisana na početku, gesta otpora.
Zateći će te ga s bojama, usredotočena nad platnom u ljetnoj gužvi kafića, u Invalida na Bunićevoj ili, češće, na ipak nešto skrovitijoj terasi pivnice u nekadašnjem vrtu nekadašnje palače Bonda. I tu nastaju njegovi šipci. Nema više palače, nema vrta, ali šipci rađaju. Dozrijevaju. Dozrijevaju, jer je slikanje za Roberta proces. U nekadašnjem vrtu tako vise šipci. I vrt je opet vrt. Slikarov mediteranski i dubrovački vrt.
A šipci? Ni jedno voće ne nalazi punoću svoje biti u prezrelosti, kao što je nalazi šipak. Nesavršenost raspuklog perikarpa je nagovještaj propadanja, neumitnosti životnih procesa.
I Robertovo je slikarstvo takvo. Zasićeno i puno. Ne boji se nesavršenosti, pogrešaka i pretjeranosti.
I ponovnih početaka.'', napisao je o izložbi povjesničar umjetnosti Antun Baće.
Objavljeno: 10/22/2021