Predgovor Jelice Gjenero:

„Priče iz vrtića” su priče svjetiljčice koje me vode u najranije doba djetinstva kada je sve izgledalo veliko i tajnovito a u isto vrijeme lijepo i zanimljivo. To su autentična sjećanja na dane provedene u malom vrtiću koji je bio smješten u jednom razredu Osnovne škole Ston. To su bili dani bezbrižnosti, igre i smijeha i zato sam ta sjećanja sačuvala i rado ih se prisjećala jer bi mi uvijek izmamila osmijeh na lice. Ljepota tih dana je u sebi satkala snagu koja se u kasnijem odrastanju usudila suprostaviti onim manje lijepim trenucima. Da nam dani provedeni u vrtiću budu što zanimljiviji, potrudila se napraviti naša tete Katica, odgajateljica u vrtiću koja je svojim ljubavlju za svoj posao i neiscrpnom snagom i kreativnošću učinila da ovi dani poprime najlijepše boje života i trajno se nastane u srcima vrtićana. Pozivajući se na riječi Roberta Fulghuma: „Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću“, ja bih mogla nadodati da sam u vrtiću naučila kako život može biti lijep u iskrenosti, prijateljstvu, jednostavnosti i onoj dječjoj bezbrižnosti i neopterećenosti što je izazov zadržati u sebi kroz cijeli život.