Knjiga Gluma i neuroznanost u širem je smislu svojevrsni uvod u kognitivne teorije izvedbe, pri čemu se kognitivnome pristupa „enaktivistički” s pridavanjem središnjeg mjesta iskustvenoj razini uvida u stvarnost. Udruživanju svih umjetničkih medija te apsorbiranju mnogobrojnih znanja, od filozofije do arhitekture, golemom instrumentariju teorije izvedbe ova knjiga priklju- čuje i promatranja iz perspektive neuroznanosti. Time se nastoji otvoriti novi transdisciplinarni (a ne samo interdisciplinarni) prostor promišljanja izvedbenih fenomena, prvenstveno glumačkog, pri čemu ambicija nije odgovoriti na dileme koje se postavljaju na novotvorenom sučelju disparatnih uvida, već je želja ukazati na problematska mjesta koje je potrebno znanstveno opisati/teorijski tematizirati/pedagoškom praksom oprimjeriti. Doprinos ove knjige, iznikle iz prvog doktorskog istraživanja u hrvatskoj akademskoj sredini (i među rijetkim inozemnim radovima takvog profila) nije eksperimentalan, već spekulativno-teorijski i pedagoško-praktičan (kroz traganje za teorijskom spojnicom inovativne enaktivne pedagogije glume i tradicionalne pedagogije glume, pri čemu je u znanstvenome smislu važna radikalnost metodološkog pomaka fokusa).
Ova je knjiga pisana iz perspektive glumca, osobe s aktivnom kompetencijom, znanjem i vještinama, nekoga iz same srži kreativnog procesa i istra- živanja. Takav smjer istraživačke pozornosti doveo je do uobličavanja ideja i pitanja koja su se u umjetničkoj praksi i pedagogijama glume postavljala kako u prošlosti tako i danas, ali sada s iskorakom u dvojako akademsko istraživanje. Prvo, odvija se u području teorijskog promišljanja prakse koje nije nužno znanstveno-istraživačko, ali je teorijski fundirano i vrijedno za akademske programe umjetničkih akademija s profilom istraživanja poput onoga koji teoriju povezuje s dramaturgijom izvedbe. Drugo, taj se metodološki iskorak s odgovarajućom reinterpretacijom temeljnih pojmova i problema odnosi i na proučavanje poveznica praksom-utemeljene teorije izvedbenih umjetnosti s jedne i znanosti s druge strane. Cilj knjige Gluma i neuroznanost je ukazati na perpetuirajući odnos znanosti i umjetnosti, prakse i teorije te ranjivu intuitivnost ojačati znanstvenim potvrdama. Utoliko se radi o vrijednom doprinosu i izvedbenim umjetnostima i znanosti.
Marinko Leš rođen je 25. rujna 1977. godine u Karlovcu. Nakon završene Prirodoslovno-matematičke gimnazije u Karlovcu, upisuje studij Sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Paralelno sa studijem radi u Spikerskoj službi Hrvatske radiotelevizije te 2003. upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, Odsjek glume. Diplomirao je 2008. godine. Glumom se aktivno bavi od 1990, isprva amaterski, kao član Dramskog studija Gradskog kazališta Zorin dom, te profesionalno od 2003. Nastupa u zagrebačkim kazalištima, INK Puli, u televizijskim serijama te u filmovima. Godine 2013. upisuje Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tijekom kojeg objavljuje u časopisu Kazalište, izlaže znanstvene radove na međunarodnom seminaru Theatrum mundi u Dubrovniku, na međunarodnoj konferenciji kognitivnih znanosti, Information society u Ljubljani te na međunarodnoj konferenciji u Varšavi. Godine 2018. pridružuje se projektu Kako praksom vođeno teorijsko istraživanje u umjetničkoj izvedbi može doprinijeti hrvatskoj znanosti Hrvatske zaklade za znanost, pod čijim okriljem i nastaje njegov doktorski rad, kasnije pretočen u ovu knjigu.
Dostupnost naslova u knjižnicama provjerite u katalogu.