Došla je zima, onaj tmuran dio kraja godine kada kiša pada i ne nazire joj se kraj, budiš se svakodnevno okružena s pedeset nijansi sive… rekoh, čini mi se kao idealno vrijeme za roman Strah od kupine, Danijele Crljen, splitske autorice s dubrovačkom adresom.
Priča je ovo o obitelji kroz pore ženskih karaktera, gdje se kroz retrospektivu različitih likova iz prošlosti vraća u sadašnjost i obratno. Radnja se odvija u Splitu i njenoj okolici, prateći živote nekoliko generacija žena gdje je jako bitno držati fokus kako bi razumjeli povezanost likova Mare, Tonke, Rožice, Ane, Olje, Marite i Klare. Njihove sudbine su u rukama muškaraca, onoga patrijarhalnog odgoja za koji sam vjerovala da više nije u tolikoj mjeri u nama, međutim autorica jako slikovito opisuje slojeve različitih odnosa u kojima su se našle njezine junakinje. Secira društvene fenomene, a istovremeno puno pažnje posvećuje svakoj riječi, svakom izrazu koji se u pravo vrijeme nalazi na pravom mjestu. Stoga će biti nemoguće ne zastati i promisliti, zapisati najdraže citate. Ovo je roman koji je potrebno probavljati, svaki dan iznova, posvetiti pažnju i koncentraciju na najvišem nivou.
“O ljubavi se tada malo razmišljalo, a još manje pričalo. Ljubav i brak bile su praktične stvari. Ona zna kuhati i plodna je. On je vrijedan i iz dobre je obitelji. Sklapali su se savezi među splitskim prezimenima i tako je jačala njihova društvena moć. I sretni i nesretni pridržavali su se obećavanja koja su dali i do kraja života zajedno pohodili nedjeljne mise. Svi su znali sve o svima i svi su šutjeli. Jedna od onih koje trpe hodala je pognute glave s mužem do oltara. Ponosno je koračao na svojim pobožnim nogama po komad posvećenog tijela Spasitelja našega, Isusa Krista. Istim tim pobožnim nogama udarao je nemilice po njezinim rebrima kada bi odrezak bio prepečn. Ostatak crkve šutio je i klimao glavom. Svi su znali, svi su jednako krivi. Kreveljlili su se i pričestili. Ona s modricama, on na pobožnim nogama. Njima je pričest dopuštena jer su u braku. ”
Crljen u “Strahu od kupine” otvara sve one ženske fenomene kojima smo svakodnevno okruženi, ali nedovoljno hrabri da o istima progovaramo, osim možda u vlastitim mislima ili s jako bliskim ljudima. Problematizira obiteljsko nasilje postavljajući ga u tradicionalne okvire, tako precizno da vam se, ako ste osjetljiviji, želudac okrene pri samom čitanju takvih redaka. Ne izostavlja ni Crkvu koja se isprepliće kroz cijeli roman, katolicizam koji prožima svaku poru, pa tako i oblikuje ženske uloge do krajnjih granica. Ovo je roman koji ćete htjeti progutati u jednom čitanju jer će vas povući, ne ostavljajući vam prostor za disanje. Međutim, radi boljeg shvaćanja važnosti ovih tema u romanu, ali i općenito za sve žene, muškarce i djecu - potrebno je polako probavljati težinu njezinih riječi koje će vam se, barem na svakoj stranici učiniti kao savršen životni citat koji ćete htjeti nekad u budućnosti iskoristiti ili se samo prisjetiti.
“Nastao si takav kakav jesi i za čas prestao postojati. Ne rasteš. Stagniraš. Učili su te tako. Slušaj druge. Ti si malen, ništa ne znaš. Cijediš kap po kap, cijediš druge, cijediš sebe. Poluživ, sigurnije mrtav nego kad si na samrti. Ti ne živiš, nego vježbaš život, ne bi da će to tek doći. A onda on samo prođe… On je naš, ne tuđi. Taj neki Život o kojem svi pričaju. Jedan jedini koji imamo. I tu je, strpljivo nas čeka da zarijemo šake u njega i istisnemo sav slador. Ako ga ne popijemo, ukiselit će se. Ne može to dovijeka trajati. Na rubu je suza, taj naš Život, kako odmičemo u iskustvu. Ako ga ne iskoristimo, onda nije ni imao smisla. A nema teže stvari nego kasno spoznati da si sam sebe potratio. Bolja mjesta nisu poviše nas. Bolja mjesta jesu u nama.”
U okviru programa “Susret riječi”, Danijela Crljen je u srpnju 2022. godine gostovala u Dubrovačkim knjižnicama upravo pričajući o ovom romanu.
A, u međuvremenu dok sam pisala osvrt, “Strah od kupine” uvršten je kao lektira u jednoj hrvatskoj gimnaziji.
Andrea Oberan