Piše: Katarina Palinić
''Smiljko i ja si mahnemo: (Balada na mahove)'', Evelina Rudan
„Smiljko i ja si mahnemo: (Balada na mahove)“ pjesnička je zbirka o prijateljstvu Veline i Smiljka. Svaka od četrdeset pjesama u zbirci započinje istim, formulaičnim početkom sadržanim u samom naslovu. Smiljko i Velina si mahnu i zatim zajedno zaplove vremenom i prostorom, ponekad se zadrže u sadašnjosti, a ponekad se upute u prošlost ili čak budućnost. Za njihovo prijateljstvo vrijeme i prostor ne predstavljaju nikakve prepreke, jednako su bliski u djetinjstvu na istarskim livadama, u dvorištima i uvalama i nekoliko desetljeća kasnije u Zagrebu na dvorištu između Strojarskog i Filozofskog fakulteta. Sve što je potrebno uvijek je tek jedan pokret ruke i Smiljko i Velina opet su u svijetu kojem je njihov odnos okosnica, os oko koje se vrte svi ljudi i događaji u njihovim životima. I upravo je ljepota toga odnosa, otvorenost njegovih aktera, iskrenost, ranjivost, empatija, potpuna sloboda da se bude i izrazi ono što jesi i sigurnost da će uvijek biti tu jedno za drugo ono što nas najviše dotiče. Prava priroda njihovog odnosa zapravo se otkriva tek pri sredini zbirke kada iz Smiljkovog obraćanja Velini doznajemo da su zapravo rođaci. Ali ne bilo kakvi rođaci, Smiljko je taj koji zna sve o Velini pa čak i tajne koje ona ne želi ili se ne usudi reći vlastitom terapeutu, on je taj čije riječi liječe i čije „će pasat, će pasat“ svijet odmah čini boljim i podnošljivijim mjestom.
Uz Velinu i Smiljka u zbirci se pojavljuje još niz likova; Vedran, koji ponekad s njima dijeli pustolovine ili sudjeluje u njhovim razgovorima, njihova bliža i dalja rodbina, Velinine kolege iz škole, čitav niz pjesnika, pisaca, filozofa, likova iz popularne kulture i nekoliko domaćih životinja prema kojima autorica osjeća privrženost. Djelo je protkano nostalgijom, ali i finim humorom koji se iz pjesama često prelijeva u fusnote. Kako je zbirka pisana istarskom čakavicom, autorica je onima kojima bi to moglo predstavljati barijeru na duhovit način ispod svake pjesme približila značenja riječi iz istarskih govora, pa čitatelj kojemu oni nisu bliski u ovoj zbirci ostaje osupnut njihovim bogatstvom i ljepotom.
Neobičnim spojem autobiografskih podataka i mašte, igre i erudicije, onog lirskog, epskog i dramskog u svojim pjesmama Evelina Rudan napisala je zbirku koja teško da će ikoga ostaviti ravnodušnim.
Zbirku „Smiljko i ja si mahnemo: (Balada na mahove)“ možete pronaći u Narodnoj knjižnici Grad i Ogranku Lapad.
Katarina PALINIĆ