Ovaj tjedan knjigu za čitanje preporučuje knjižničar Adem Gušić. Radi se o hitu američkog književnika Paula Austera.
U svom dugom pismu kući Anna Blume izvještava o potrazi za davno izgubljenim bratom, koja je dovodi u neimenovani, opustošeni grad koji propada u katastrofalnoj ekonomskoj krizi. Zamislimo američki velegrad u bliskoj budućnosti, što ga obitavaju gotovo isključivo beskućnici, skvoteri u polusrušenim zgradama i pljačkaši umrlih koji leže na ulicama.
Piše: Adem Gušić
Paul Auster: U Zemlji posljednjih stvari (V.B.Z., 2005.)
Na dan rušenja tornjeva-blizanaca u New Yorku, američki kompozitor William Basinski završio je rad na albumu „Disintegration loops“, strpljivu zabilježbu procesa degradacije zvučne petlje na magnetnoj traci, rasap snimke u šum, granule i morfirane sonične artefakte.
(https://www.youtube.com/watch?v=mjnAE5go9dI). Gotovo petnaest godina prije ovog događaja Paul Auster objavio je „U zemlji posljednjih stvari“, roman koji u formi pisma dočarava jedan od posljednjih velegradova Zapada, ambijent taktilne i psihičke degradacije veoma srodan iščezavajućoj auralno-memorijskoj ekskurziji Williama Basinskog.
Sve u ovom romanu je spora dekompozicija odjeka izvornog signala. I protagonisti i naracija i okolnosti koje se odmataju i jezde. Svaki aspekt 'Zemlje posljednjih stvari' ima obilježja sna čije konture ujutro nastojiš zadržati u svijesti, ali se on, poput svih knjiga od pijeska i granula, rasipa sam od sebe. Ne znamo je li Auster autor ili prenosilac i prepisivač isprepletenih krnjih signala, introspektivne sintakse znakova koji sačinjavaju ovo djelo. Ne znamo sjećamo li se Anne Blume i sjeća li se ona nas. Događa li se ovo sa svakim romanom kad je od korica do korica upijen i odložen, ova entropija od čijih krckaja je 'Zemlja posljednjih stvari' sačinjena? Kako amneziju potakne olovka, a kako gumica?
Knjigu je moguće naći na policama Narodne knjižnice Grad.
Adem GUŠIĆ