Tea Ljubić napisala je novi osvrt za rubriku pročitanih knjiga članova Dubrovačkih knjižnica - Vaše 'pro' ili 'contra'. Ovaj put radi se o knjizi
Vanesse Montfort ''Žene koje kupuju cvijeće''.
Tekst i foto: TEA LJUBIĆ
Mjesto radnje: Madrid. Preciznije, boemski kvart u srcu španjolskog glavnog grada koji vrvi kazalištarcima, umjetnicima, osobenjacima, arheolozima u potrazi za grobovima Cervantesa i Lopea de Vege, te jedna cvjećarnica po imenu Anđelov vrt. Meni, hispanistici po struci, sasvim dovoljno da prvom prilikom zgrabim roman s police knjižnice kad već nisam bila u prilici dočepati se originalne verzije na španjolskom. U glavnim ulogama pet žena koje gotovo svakodnevno zalaze u spomenutu cvjećarnicu na čijem ulazu stoji: „
Nemojte prestati sanjati“. Naizgled tako različite, u suštini šokantno slične, sve su one u potrazi za samima sobom.
„
Kad si zadnji put učinila nešto prvi put?“
Marina je upravo preživjela brodolom života i mora nastaviti dalje, bez supruga koji je do posljednjeg trenutka suvereno kormilario njihovim životom. Casandra, utjelovljenje emancipirane poslovne žene, cijeli se život drži očevog savjeta da se nikad ne dovede u situaciju ovisiti o muškarcima. Gala je, pak, opsjednuta vanjskim izgledom i pod svaku cijenu nastoji izbjeći prirodni proces starenja. Auroru najbolje opisuje nadimak koji su joj prijateljice nadjenule: Trpiružica. Victoria nastoji biti najbolja u svemu: najbolja majka, najbolja kći, najbolja radnica i u toj savršenosti polako, ali sigurno izgara. Sve one svoje probleme istresaju pred vrata Oliviji, vlasnici cvjećarnice o čijem životu doznajemo na samom kraju. Španjolska spisateljica Vanessa Montfort u ovom romanu servirala nam je naizgled pitko ljetno štivo, no roman obiluje dijalozima koji tjeraju na promišljanje.
„
Zašto nas, dovraga, nitko nije naučio da je grijeh biti nepravedan prema samom sebi?“
„
Čitav život sam se morala bojati velike sreće da me svemir ne bi kaznio poštenom dozom nesreće. Stoga se nikad nisam preveć veselila: ni zbog odlične ocjene, ni zbog osvojena muškarca, ni za rođendan.“
„
Oduvijek mi se sviđaju osobe s ožiljcima. (...) Zapravo, ne vjerujem osobi koja je zašla u četrdesete, a nema nijedan ožiljak.“
Iako su mu mnogi spočitavali odlomke koji vuku ka self help literaturi, ovaj roman na prvom je mjestu priča o prijateljstvu, novim počecima i spoznaji. Olivia, Marina, Gala, Casandra, Aurora i Victoria zaokupit će vas, inspirirati i natjerati na promišljanje. Pružite im priliku.