U knjizi esejističke proze “O ljudima” Karel Čapek je figure novinara, sociologa i psihologa spojio s figurom vještog pisca-pripovjedača. U svojim proznim minijaturama, koje je izvorno pisao u istoimenom novinskom podlistku dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća (knjiga s tim tekstovima objavljena je postumno, 1940. godine), Čapek iznosi humoristična zapažanja o ljudskoj prirodi koja potkrepljuje brojnim anegdotalnim svjedočanstvima, piše o ljudskim navikama i raspoloženjima te razrađuje tipologiju ljudi prema dominantnim karakternim osobinama, društvenom statusu, porocima, zanimanjima, strastima… Pritom je osobito zanimljiva njegova posvećenost detaljima, posebice onim jezičnim; jezik, naime, kako Čapek duhovito demonstrira, čovjeku često služi da sakrije pravo stanje stvari, a ponekad i otkriva više nego što je to govornik naumio…
Više no i u jednoj njegovoj drugoj knjizi, u ovoj se kolumnističkoj kolonadi spajaju karikatura i empatija te ironija i ljubav, a sve uokvireno autoru svojstvenim humorom koji čovjeka razumije i koji ga ne osuđuje. Dapače: čitajući ovu knjigu, stječe se dojam kako je piščev stav taj da su mane inherentno ljudske te da upravo one ljude čine šarmantnima i osebujnima.
Dostupnost provjerite na poveznici.