Knjiga predstavlja filozofsko promišljanje tehnike, oslanjajući se na pristupe triju velikih filozofa – Martina Heideggera, Vanje Sutlića i Branka Despota, kojima je zajedničko to da se tehničko pokazuje povijesnim i (u prva dva pristupa) povijesno konačnim. Heidegger vidi tehniku kao „događanje istine bitka samog“, Sutlić njeno utemeljenje vidi u mišljenju povijesti „kao sklopu bitka, vremena, bića i biti čovjeka“, dok je za Despota tehnika „apsolutno samopostavljanje onog tehničkog kao ideo-tehno-kibernetičkog sklopa bitka“. No bitak tehnike je i unutarnja destrukcija kojom u opasnost dospijeva i sam bitak čovjeka.