Dugogodišnja novinarka i urednica u Dokumentarnom i Obrazovnom programu Hrvatskoga radija, Smiljana Šunde, održala je putopisno predavanje o Novom Zelandu i hrvatskim tragovima u toj najudaljenijoj zemlji, 12. ožujka u Čitaonici Narodne knjižnice Grad. Šunde je i autorica knjige ''Batili su ocean'' koja govori upravo o hrvatskim iseljenicima i njihovim pričama u Novom Zelandu.
Vremenskom razlikom od točno 12 sati ispred Hrvatske, Novi Zeland je najudaljeniji dio od Europe, nalazi se u južnom Pacifiku, a najveći grad Auckland udaljen je od nje 18 tisuća kilometara. Tri puta veći od Hrvatske s 4 milijuna i 600 stanovnika, sastoji se od dva veća otoka, Sjevernog i Južnog, te većeg broja manjih otoka. Na maorskom jeziku, odnosno jeziku domorodaca, ime Novog Zelanda je ''Aotearoa'', što znači "zemlja dugog bijelog oblaka". Engleski jezik je službeni, a tek je 1979. to postao i maorski. Izrazito bogate vegetacije s 13 nacionalnih parkova, na UNESCO-ovom popisu baštine imaju svega tri upisa, za razliku od Hrvatske koja ih ima sedam i čak osam nacionalnih parkova.
Šunde je pripovijedala o tome kako je među prvim doseljenicima na Novi Zeland najviše bilo onih iz Podgore. Putovalo se brodovima, teretnim bi to putovanje trajalo gotovo tri mjeseca, ako bi se išlo putničkim brodom onda oko mjesec dana. Prvi Hrvati su se doselili na Novi Zeland 1868. čemu svjedoči činjenica da se taj podatak nalazi u Državnom arhivu u Dubrovniku. Najviše Hrvata stiglo je s područja Srednje Dalmacije i uglavnom su radili kopajući kauri gumu, odnosno gumu novozelandske smreke koja raste samo na Novom Zelandu. Vrlo rijetko su se Hrvati ženili Maorkama, koje nisu bile vjernice, bilo je vrlo malo brakova. Uglavnom su se mladići iseljavali i tamo bi radili i vratili se ili bi njihova obitelj prešla k njima. Bilo im je teško naći djevojku, Engleskinje ih nisu htjele jer su ih smatrale priprostima, onda su Britanci donijeli zakon da se djevojka može odlučiti udati za Hrvata ili Talijana, ali gubi državljanstvo. Zakon je trajao manje od tri godine.
Spomenula je Šunde i kako u jednom dijelu Aucklanda groblja nose dalmatinska prezimena. Hrvati su također bili i većinski vlasnici ribarnica 60-ih i 70- ih godina, a čak su Novozelanđane naučili loviti ribu na otvorenome moru. Diljem Novog Zelanda osnovani su i hrvatski iseljenički klubovi, a danas tamo službeno živi oko 2300 Hrvata.
Ovo predavanje održano je u sklopu ciklusa ''Putositnica utorkom''.
Autor fotografija: Vedran Levi