„Svaka smrt je čudna. Jer normalan je život. A smrt je jedna od najvećih tajni naših života, najnedodirljivije i najneshvatljivije mjesto, prostor najbolniji i najtužniji. Kad strepimo za naše najmilije i drage, obitelj i prijatelje, bojimo se zapravo zbog njihova ulaska u vrata smrti.“
Tako je, spominjući se govora mrtvijehstvari, na marginama kataloga izložbe „Ususret Vojnoviću“, upriličene u Narodnoj knjižnici povodom sedamdesete godišnjice odlaska Conte Iva, zapisala autorica koncepcije izložbe Mira Muhoberac, dramaturginja, redateljica, teoretičarka književnosti, kritičarka i esejistica. Vijest da se i ona iznenada zauvijek povukla iza zastora prizorišta života s nevjericom su dočekali svi koji su još ovog ljeta na Stradunu susretali njezin prepoznatljiv lik. Sad već davne tužno-obljetničke 1999. godine, pod vodstvom Mire Muhoberac Narodna knjižnica mirisala je na lovoriku, pelin i vrijes, a osvješćujući ljepotu zanosnog mirisa starog papira, tinte i tiskarske boje mlađim generacijama, Mira Muhoberac zajedno sa svojim Ragusinima pohodila je Znanstvenu knjižnicu, čuvaricu višestoljetne književne i knjižne povijesti. O svom neumornom djelovanju u ovozemaljskom životu Mira Muhoberac ostavila je nebrojeno pisanih tragova. Svaki od njih u Zavičajnoj zbirci Narodne knjižnice i zbirci Ragusina Znanstvene knjižnice imat će svoje trajno mjesto. Čak i onda kad nikog od nas više ne bude.