”Ključna uloga Marulićeve Judite u stvaranju hrvatskog književnog i jezičnog identiteta” naslov je predavanja koje je u organizaciji Dubrovačkih knjižnica, povodom 500. obljetnice od tiskanja Marulićeve Judite, 10. studenoga u Znanstvenoj knjižnici održala izv. prof. dr. sc. Katja Bakija. Osim predavanja, koje se održalo u sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige (15. listopada – 15. studenoga), publika je mogla pogledati i popratnu izložbu posvećenu Marku Maruliću koju je osmislila knjižničarka Matija Nenadić. Za njen postav zaslužan je restaurator Robert Kralj.
Sve prisutne je u ime Knjižnice pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž.
Marko Marulić, ugledni humanist kojeg su suvremenici za života smatrali klasikom, kršćanski moralist i teološki pisac, bio je iznimno cijenjen i čitan autor u Europi, a pisao je na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. Autor je prvog umjetničkog epa na hrvatskom jeziku zbog čega je smatran ocem hrvatske književnosti.
- Doprinos proučavanju Marulićevih djela doprinijeli su Glasgowski stihovi, rukopis pronađen u Sveučilišnoj knjižnici u Glasgowu 1995., a sadrži latinske epigrame i tekstove s erotskim lascivnim anegdotama i opscesnim aluzijama. Prepjevao je prvo pjevanje Danteova Pakla i u elegijskim distisima Petrarkinu kanconu Vergine bella i ovi prijevodi su među najranijima u hrvatskoj književnosti – naglasila je Bakija.
O ranoj prisutnosti Marulićevih djela u Dubrovniku, ističe autorica predavanja, imamo tek dva dosad poznata stara svjedoka. Riječ je s jedne strane o trećem izdanju Judite, za koje nam njegov kolofon kaže da je potaknuto nastojanjem izvjesnog Giacoma di Negrija upravo iz Dubrovnika, dok s druge strane proslavljeni dubrovački pjesnik Ilija Crijević u jednom svom stihovanom sastavu pokazuje da je poznavao Marulićevu Instituciju iako ni to djelo ni njezina autora ne spominje.
- Prvotisak Judite posjeduje samostan Male braće. Čini se da je riječ o primjerku kojeg je, prema novijim saznanjima, sam autor posjedovao, koristio i na njemu prije pet stoljeća pravio zabilješke. Kroz 71 poglavlje različitim načinima pripovijedanja te izmjenom anegdotalnih crtica s legendarnim prikazima i sažetim životopisima ilustriraju se načela pobožnosti. Uzor Maruliću bio je kasnoantički pisac Valerije Maksim koji je baveći se izrekama i djelima starih Grka i Rimljana, građu crpio iz mnogih izvora. Po mnogima Marulić je i slikao, što odaju i neke knjige koje je on koristio. Neki od naših priznatih povjesničara umjetnosti pripisuju mu i sliku sv. Nikole iz Pravilnika (statuta) splitskih pomoraca, kojeg čuva samostan Male braće. Pravilnik je iz 1521., iz iste godine kad je tiskana Judita, a sad je izložen u muzeju stare ljekarne – rekla je Bakija.
Judita je tiskana tri puta za Marulićeva života, prvi put dvadeset godina nakon što je napisana (dovršena 1501. i tiskana 1521 .) i stekla je status uzornoga djela hrvatske književnosti, a prevedena je na engleski, mađarski, talijanski, francuski i litavski, dijelom i na slovenski, španjolski i njemački jezik.
Na početku Judite su dva prozna priloga, sadržaj je uzet iz biblijske knjige o Juditi, a posveta Marulićevom kumu don Dujmu Balistriliću zapravo je obrazloženje namjere pisanja epa. Svako pojedino pjevanje najavljeno je sadržajem. Libro parvo započinje invokacijom gdje autor izražava svoj kršćanski svjetonazor i zaziva Božju pomoć oko pisanja.
- Svakako smo u godini u kojoj obilježavamo tiskanje djela koje označava početak hrvatske umjetničke književnosti. Marulić spaja ideje europskog humanizma i domaću pjesničku tradiciju i uz stvaranje na latinskom jeziku piše na hrvatskom jeziku, splitskoj čakavici njegova vremena, umjetnički ep kakav su humanisti pisali na latinskom – objasnila je povjesničarka književnosti Katja Bakija dodavši kako kada je 13. kolovoza u Veneciji završio tiskanje prvog izdanja Marulićeve Judite, Gugliemo da Fontaneto ‘nije mogao ni slutiti da se u njegovim rukama nalazi djelo koje će utrti put književnosti cijele jedne nacije’.
Nekoliko riječi o ‘popratnoj i prigodnoj, i za Marulićevu veličinu skromnoj izložbi’, kojom su Dubrovačke knjižnice željele ‘dati svoj obol petstotoj obljetnici tiskom objelodanjene Marulićeve Judite, vratiti se u prijelomna i burna vremena u kojima je otac hrvatske književnosti živio i stvarao’, rekla je autorica izložbe Matija Nenadić.
- Što se tiče izložbe, bogatstvo i razgranatost dvojezičnog Marulova opusa, širina znanja kojim je raspolagao, kao i tradicijski začetnička i prijenosnička uloga Judite u povijesti hrvatske književnosti dopuštaju nam da to učinimo tek na razini ilustracije. Najvrjedniji dio opusa Marka Marulića sačuvan u Dubrovačkim knjižnicama svakako su moralno-teološka djela De institutione bene vivendi per exempla sanctorum objavljena u Veneciji 1506. godine zajedno s njegovom Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi pendentis in cruce te djelo De humilitate et gloria Christi, objavljeno u Veneciji 1519., koja, osim što svjedoče o europskom značaju i utjecaju, potvrđuju i uključenost naših starih u nekad suvremene tokove i ideje – istaknula je Nenadić, a izložba se može pogledati do 1. prosinca 2021., svakog radnog dana od 8 do 19 sati na trećem katu Znanstvene knjižnice.
Fotografije: Vedran LEVI