Carpathia je deset godina mirno plovila na relaciji Rijeka – New York, dok te noći, 15. travnja 1912., nije primila SOS s Titanica. Tada je punom parom uplovila u povijest. Te kobne noći je na njenim palubama bilo čak 84 hrvatska člana posade, (većinom iz Labina, Rijeke i Hrvatskog primorja) koji su, u dramatičnoj utrci s vremenom, svoju sigurnost stavili u drugi plan i učinili ono što čovjeka čini čovjekom – pomogli drugome u nevolji. O katastrofi Titanica objavljeno je mnogo knjiga i nekako se na kraju usput spomene Carpathia kao brod koji mu je priskočio u pomoć, uvijek nekako u sjeni. Ovom knjigom autor, nakon višegodišnjeg istraživanja ispravlja tu povijesnu nepravdu i u kronološkom prikazu dramatičnih događanja na Carpathiji, stavlja čitatelja u poziciju putnika i članova posade Carpathie koji punom brzinom jure noćnim Atlantikom ususret ledenim santama itekako svjesni da su te iste sante potopile nepotopivi Titanic. Užarivši svoje kotlove Carpathia je uspjela postići nemoguće – juriti brzinom većom od deklarirane i tim herojskim činom spasiti 712 promrzlih duša kojima je prijetila sigurna smrt u ledenom Atlantiku. Ovo je priča o brodu i ljudima, koji nisu tražili slavu niti su birali sudbinu – sudbina je odabrala njih.