Piše: Adem Gušić
Arthur Schnitzler: Novela sna (Meandar Media, 2003.)
Ukoliko se bar donekle složimo da primarne osmatračnice naših života i života mnogih zauzimaju otočići konsenzualne zbilje, onda možemo reći kako novela sna započinje uprav' na takvom jednom otočiću kojeg s kćerkom dijele bračni sudružnici doktor Fridolin i domaćica Albertina u Beču pri početku dvadesetog vijeka. Netom što isprate kćer na počinak, njih dvoje nekako nestrpljivo začnu razgovor o balu pod maskama na kojem se večer ranije pozvani zatekoše. Prigušeno ekstatičnu verbalizaciju sinoćnjih događaja u bljeskovima prekida puls njihove žive memorije: glasovi iza maski prisutnih, nagli pokreti, pa dodiri, nervozne harmonije buđenja usnule kože.
U duhu trenutka, Albertina ispriča mužu kako se ljetos za vrijeme njihovog odmora na danskoj obali prepustila fantaziji koja je involvirala nekog mladog oficira iz galerije gostiju hotela. Fridolin joj uzvrati prizivanjem trenutka fantazmagorične slabosti što ga je tad i tamo osjetio pred nepoznatom tinejdžerkom u času svoje samotne ranojutarnje šetnje. Crno svjetlo ljubomore zasja u oboma i Fridolin potom biva pozvan otrčati pacijentu, dvorskom savjetniku koji je maločas pretrpio srčani udar.
Schnitzlerovo djelo nema potrebe dalje prepričavati. Kolekcija protagonista je snolika, snolik je krajolik i snoliki postupci kojima Fridolin nastoji uzmaknuti manifestacijama svojih fantazija za noćnih orbitiranja austrijskom metropolom. Svaki susret emanira zagonetku, svaka zagonetka vodi u sljedeću dok iza ulica i pročelja grad pleše svoje kriptirano libidalno kolo, spiralu koja uključuje i maloljetnike i najviše krugove društva.
Putanjom psiholoških preturbacija protagonista valja obratiti pažnju kako Schnitzler ocrtava prostore u kojima – kako „u posljednjim danima starog Beča“, tako i danas - žive i trepere drevni kultovi. Od nekoliko tv/ filmskih adaptacija 'Novele sna', najpoznatija je ona Stanleya Kubricka iz 1999. godine naslovljena „Oči širom zatvorene“.
Naslov je moguće posuditi u Narodnoj knjižnici.