Piše: Matija Nenadić
Sobe uz more, sobe u gradu / Frode Grytten. Zagreb : V.B.Z., 2015.
Pomislih kako smo od ovih soba pokušali stvoriti sretan dom, ali nam nije uspjelo. Pojavila se pukotina, prazan prostor poput onoga koji se stvori kad brod isplovi iz pristaništa. Jedno vrijeme sve je blizu i jasno, možeš vidjeti sve na palubi, možeš dotaknuti brodsku oplatu ,još uvijek možeš skočiti ili na brod ili na kopno. Ali najednom postane prekasno, brod je isplovio.(Zgrada u sumrak)
Naslovnica zaustavlja pogled, sprječava ruku da rastvori korice. „Hotelska soba“ Edwarda Hoppera. Zaustavljen trenutak. Poluodjevena mlada žena mlohavo sjedi na rubu kreveta u jednostavnoj sobi skromnog hotela. Možda je tek stigla; skinula je šešir, haljinu i cipele. Putna torba još joj je neotvorena. Njen mirni, melankolični lik u suprotnosti je s hladnoćom bezlične prostorije. Krevet je osvijetljen nekim umjetnim izvorom svjetlosti koji se ne vidi, ali stvara snažan kontrast svjetla i sjene naglašavajući dramatičnu snagu scene. Zadubljena u vlastite misli mlada žena na koljenima drži požutjeli papir. Čita vozni red. Neki vlak možda će je već sutra odvesti negdje drugdje. U neku jednako bezličnu sobu ispunjenu tišinom. Poluotvoreni prozor otkriva tek gustu, crnu noć.
Frode Grytten promatra slike Edwarda Hoppera. Slike ljudi u naizgled običnim situacijama u barovima, gradskim stanovima, hotelskim sobama, željezničkim kupeima. Za svoj pripovjedni izložbeni postav odabire: „Sobe uz more“, „Ženu na suncu“, „Izlet u filozofiju“, „Motel na zapadu“, „Ulazak u grad“, „Hotel uz željezničku prugu“, „Sunčevu svjetlost u kafeteriji“, „Zgradu u sumrak“, „Sobu u New Yorku“ i „Prozor u noći“. Podražavajući potrebu promatrača Hopperovih slika, čitatelju pripovijeda ono što se moglo zbiti neposredno prije ili nakon trenutka zaleđenog na slikama američkog autora. Poput voajera-vodiča uvodi ga u sobe, one hotelske i one tjeskobnih gradskih stanova, sobe-svjedoke najintimnijih podataka o glavnim junacima. A oni uvijek dolaze u paru i to u trenutku kada njihov zajednički život doživljava prijelomni i krizni trenutak, onaj u kojem se jedan od njih pita treba li otići ili ostati, povrijediti i početi iz početka, pomiriti se s apsolutnom tišinom ili je narušiti životom.
Poput Hopperovih slika, Gryttenove pripovijetke odišu melankolijom i tjeskobom. Višestruka varijacija iste teme vezuje ih u romanesknu strukturu, zajedno s motivom fotoaparata i zapaljene cigarete koji se javljaju u svakoj od njih. Gryttenovu knjigu treba čitati u tišini, u smiraj dana ili kasno u noć, okružen zidovima vlastite sobe. Onda kad je moguće, jer otvorenost njihove fabule to dopušta, svakoj od njih nadopisati sretniji kraj.
„Sobe uz more, sobe u gradu“ mogu se posuditi u Narodnoj knjižnici „Grad“.
Matija NENADIĆ