Piše: Matija Nenadić
Judita Marka Marulića i Soba na dnu mora Tomice Šćavine
Kao i proteklih dvadeset i šest godina, i ove, 2021. godine, 15. listopada započelo je obilježavanje Mjeseca hrvatske knjige. Tema ovogodišnje manifestacije glasi Hrvatski autori u Godini čitanja, a sve se odvija pod motom Ajmo hrvati se s knjigom! I tako je, sportskim rječnikom rečeno, revni vođa navale ovih tjednih preporuka čitanja, temom i motom nadahnut, poželio da „Zrnca“ budu u kontekstu, da se oni koji ih pišu „pohrvaju“ s hrvatskim autorima, a sve ne bi li na „hrvanje“ izazvali i one s manje sportskoga duha.
Zašto ne? Mens sana in corpore sano! Hrvanje je drevna borilačka vještina i standardni olimpijski sport u kojem natjecatelj nastoji protivnika srušiti ili baciti na tlo dopuštenim zahvatima, samo snagom mišića, bez udaranja. Razlikuje se hrvanje grčko-rimskim (klasičnim) i ono slobodnim stilom. Ovim potonjim natječu se i žene, a u oba slučajanedopušteni su zahvati koji bi mogli uzrokovati bol ili ozljedu. Hrvali su se već i stari Egipćani, Asirci i Babilonci, antički Grci i Rimljani. Rašireno je ono i u srednjemu vijeku, a u Hrvatskoj se počinje razvijati koncem devetnaestoga stoljeća. Hrvali su se svi, svugdje i uvijek, pa zašto ne bismo i mi – ovdje i sada? Možda s knjigom, a kako će to u Proslovu programske knjižice reći Korana Serdarević, ambasadorica Mjeseca hrvatske knjige 2021., možda najviše sa samima sobom i onim što nam čitanje i knjige mogu učiniti. U svakom slučaju, trudit ćemo se da borba bude poštena, a protivnik dostojan. A Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži ištorija svete udovice Judit u versih hrvacki složena kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk izraelski od velike pogibli to sigurno jest.
Ta plavca nova što trudna toga plova kala jidra u Splitu gradu 22. travnja 1501. godine, danas znana kao Marulićeva Judita, u petstotu je obljetnicu svog prvog tiskanog izdanja uplovila punih jedara. Iako joj vrijeme i okolnosti pa ni estetsko vrjednovanje nisu uvijek išli u korist, od 1521. do danas doživjela je brojna izdanja popraćena više ili manje opsežnim tumačenjima. No, iako ima epohalno značenje za hrvatsku kulturu, ovaj prvi autorski ep na hrvatskome jeziku, koji je svom autoru i priskrbio naziv oca hrvatske književnosti, zbog svojeg je jezika – govorne splitske čakavštine 15. i 16. stoljeća, u kojoj će se naći i crkvenoslavenizama, raguzeizama i općeštokavskih elemenata - današnjem prosječnom čitatelju nepristupačan, a u raspravama oko novog kurikuluma postao je i polemičan. Već 1969. godine Ivan Slamnig u suvremeni je prozni hrvatski jezik prenio prvu knjigu Judite. Slijede prozni prijevod Marka Grčića s usporednim izvornim tekstom (1983.) i suvremeni prepjev Nikice Kolumbića (1985.). Ove, Marulove godine, potaknuti 500. obljetnicom njezina tiskanja, znanstvenici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje donose transkripciju teksta prvoga izdanja Judite i njegovu proznu prilagodbu na suvremeni hrvatski jezik. Nakana im je bila, kako navode u Predgovoru, učiniti tekst Judite jezično bliskim prosječnomu govorniku hrvatskoga jezika, prilagoditi ga suvremenomu hrvatskom jeziku tako da bude razumljiv srednjoškolcu ili studentu koji se upoznaje sa sadržajem Judite kao lektirnim naslovom ili pak bilo kojoj osobi koju zanima o čemu je zapravo u Juditi riječ. Time su na neki način nastojali otkloniti prigovore kako je Judita u 21. stoljeću nerazumljiva, teško prohodna bez rječnika i tumača, pa stoga nezanimljiva i daleka, a želja im je i da ovako prilagođeni tekst Judite pridonese njezinu uvrštenju na lektirni popis. Mekoukoričeno izdanje u nakladi Hanza Medije u rujnu je do čitatelja dospjelo u vidu poklona uz Svijet kulture, novi mjesečnik Jutarnjeg lista, a bit će darovano i svim srednjim školama. Svi oni kojima je ovako priređeno izdanje dospjelo u ruke imaju sve preduvjete za dobar kondicijski trening. Ukoliko budu morali, ili pak željeli, uistinu se pohrvati s poetološkim odrednicama epa, njegovim sadržajnim, tematskim, stilskim, književnopovijesnim i jezičnim odlikama, morat će posegnuti za dodatnom stručnom literaturom. A takve danas, zahvaljujući radu znanstvenika i stručnjaka iz različitih područja, uključujući i one iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ima u izobilju. Čini se kako je Petar Zoranić bio u pravu kada je parafrazirajući završno očitovanje iz Judite o autorovoj vječnoj slavi u svojim Planinama u poglavlju naslovljenom Ganka i tužbeni poj pastirov od rasute bašćine i poj slavnoga Marula pastira zapisao:
Blažen i slovući biti će njega glas,
dokole živući bude harvacki stas;
njegova poja slas i složenja hitrost
uzdržati će vlas, dokol sunca svitlost.
***
Polazeći od starozavjetne biblijske priče, oslanjajući se na domaću pisanu tradiciju, ali i na obrasce antičkoga epa, oblikujući 2126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca, Marko Marulić spjevao je izvorni ep o betulijskoj udovici Juditi. A Judita je hrabra i samosvjesna žena. Onda, kada se nitko od muškaraca to nije usudio, ona, vjernica, svjesno odlučuje prekršiti Božju zapovijed koja kaže – Ne ubij! Naglasivši svoje ženske atribute, zavodi asirskog vojskovođu Holoferna koji opsjeda njezin grad te mu njegovim vlastitim mačem odsijeca glavu. Bila je lijepa, bila je hrabra, spasila je svoj grad. Odlučivši se za umjetničku obradbu upravo ove priče, bio je hrabar i Marulić. Dolazak Turaka pred zidine njegova grada u to je vrijeme bio vrlo moguć. Tko će biti Judita?
Đana, junakinja romana Soba na dnu mora Tomice Šćavine, pokušava spasiti svoju osobnu Betuliju. Njena plavca prekooceanski je brod koji krstari Karibima, a na njoj ona je pomoćnica konobara. I opet je zalutala. Nadajući se pronaći slobodu, zatekla se u neljudskom okruženju u kojem treba preživjeti. Kao onda dok je živjela u disfunkcionalnoj obitelji. Kao onda kad su na scenu stupile velike riječi i kad je počeo rat, a ona je imala šesnaest godina i samo je željela živjeti. Kao svaki put kada je strujanja trauma morala pospremiti u šalice. Opet se mora spašavati. Ovaj put učinit će to pišući pisma Tei, prijateljici iz djetinjstva koja je, ne mogavši preživjeti neprijateljski nastrojen svijet, počinila samoubojstvo. Tei koja je ostala tamo negdje u paralelnoj stvarnosti dok su još bile jedno. Jedino što joj je od Tee ostalo njezin je Rječnik neoriječenih sadržaja, rječnik koji će joj poput mape omogućiti da pisma upućena Tei ispiše poetskim sadržajima koji će je dovesti do nje same, koji će joj pomoći da shvati kako su sve njezine unutarnje nelogičnosti bile logičan odjek ovog polomljenog svijeta, rječnik koji će joj pomoći da pregovara s tamom i učini ono što je učinila: Spuštam se u čučanj, odvezujem vezice na sigurnosnim cipelama i jednu za drugom ih bacam u more. Potonut će na dubinu od tristo metara. U jednu će se useliti rak samac, a u drugu školjke. Nijedno biće podmorja neće znati otkud te čudne kuće. I to neće biti važno, jer opet će osjećati. Bit će Tea. Svim pravilima preživljavanja usprkos. U inat svim Holofernima u i izvan nje sačuvat će svoju Betuliju. Uz pomoć ljekovitih riječi Rječnika neorječenih sadržaja koje treba koristiti učestalo i s pažnjom, jer one su nevidljiva koža svijeta:
- KAVLAZ – gmaz koji se hrani nedovršenim pričama, a nije biće iz bajke. On je najteže biće na Zemlji.
- MLUTANJE – trčkaranje kroz vodu karakteristično za djecu u dobi od četiri do šest godina. Mlutanje pospješuje rad mozga koji pritom izlučuje grozdove tanahnih, vibrirajućih misli koje kasnije, u životima djece postaju plitice za umjetnost.
- JASVAL – mjehurić djetinjstva koji luta pod kožom i prostor čini za nijansu svjetlijim. Nastaje iznenada, iz duboke čežnje ili očaja.
- SOTLJANJE – uporno usitnjavanje komadića kruha karakteristično za ljude koji se pripremaju za transformaciju koja je vrlo neizvjesna.
- IVITICE – misli koje migolje pod jastucima spavača i pletu se u uzorke samoživih istina.
- HUGRUM – osjećaj bezvrijednosti koji se u zimskim danima kotrlja pločnicima i prolaznicima grize stopala. Vrsta emotivne gomoljaste prašine.
- TIHORDA – podešavanje podstave svijeta u tonalitet viši od uobičajenog. Tihorda se odvija putem slučajnih, dječjih zvižduka.
- ZERMICA – malena čaša u koju sramežljivi ljudi prije spavanja odlažu svoje tajne. Ujutro čašu pune kišnicom i taj ih napitak čini sigurnijima u sebe.
- TELEHE – strune tjelesnih titraja koje, poput lijana, vise s riječi koje izgovaramo i mislimo.
- KANTARON – vjernost vjetru koji stanuje oko srca, koji ne vjeruje nikom i koji ne prianja ni uz čija pravila.
- EOLEN – organ koji probavlja teške riječi. U svakom tijelu je smješten na drugom mjestu i mijenja oblik ovisno o unutarnjem dijalogu.
- VONTRE – zdjele koje služe za skupljanje okrajaka života koji ne pripadaju nigdje. To je hrana za zvjerad koju se svom silom izbjegava.
- ELEREJE – sve one riječi koje su trebale biti izgovorene, a nisu. Elereje noću kosu pletu u čvorove.
- HIRET – šutnja koja neizgovorenim riječima tetovira zrak.
- VEHEJ –promjena osvjetljenja koje se događa zbog otvaranja novih unutarnjih prostora.
- BASTIKA – glas žene koja na tržnici izvikuje svako zatomljeno sjećanje.
- FEJ – bijeli plamen koji gori na dlanu i osvjetljava podmorje. Pojavljuje se radi pregovora s tamom.
Nešto staro, nešto novo. Hrvati se ili ne? Na vama je!
***Dok ne stigne u knjižnicu, ukoliko želite, tvrdoukoričeno izdanje Judite Marka Marulića koje je u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz tiska izašlo prije par dana možete nabaviti na e-adresi: ured@ihjj.hr
Ostala izdanja Judite dostupna su u Narodnoj knjižnici i ograncima
Soba na dnu mora dostupna je u Narodnoj knjižnici i ograncima