U središtu Povjerljivih razgovora Bergmanova je majka Anna, žena jakog duha koja je svog supruga, luteranskog pastora, gotovo od samog početka njihova braka doživljavala udaljenim i odbojnim. U ovom fikcionaliziranom, emocijama prožetom prikazu majčine odluke da stupi u ljubavničku vezu i posljedicā koje je ona sa sobom donijela autor ispreda dirljivu, sasvim intimnu priču o ljubavi i krivnji, temeljenu na majčinim dnevnicima pronađenima nakon njezine smrti.

Djelo je strukturirao kao niz razgovora glavne protagonistice licem u lice sa svećenikom, suprugom, majkom, ljubavnikom i najboljom prijateljicom, u kojima im se ona razotkriva, povjerava, priznaje im svoju krivnju ili od njih traži savjet i oprost. Razgovori se ne nižu kronološki, nego tako da naizmjence otkrivaju sloj po sloj majčina preljuba i njegovih uzroka, koje autor dubinski nalazi u odgoju svojih roditelja, u njihovu isforsiranom braku i potom u dugogodišnjem trpljenju napetih međusobnih odnosa.

 Na osnovi toga jednostavnog i naoko konvencionalnog sižea Bergman proniče u mnoštvo univerzalnih i neprolazno relevantnih tema: od unutarnjeg razdora osobe koju glas savjesti s jedne strane zove u polje nesputane slobode, a s druge veže uz obitelj i prihvaćanje obveze podizanja svoje djece, preko međuodnosa toga unutarnjega glasa s konvencijama što ih nameću vjerski odgoj, očekivanja roditelja i uvriježena stajališta o primjerenoj ulozi žene, sve do sumnje u to da grešnik u Bogu može naći utjehu i razumijevanje.