„Ne vodi Vas književnost, doduše, do uspjeha, ali Vas uči da neuspjeh koji ste uistinu pojmili može biti korisniji od uspjeha koji Vas je stigao izvana. Ne uklanja književnost bol iz ruke, ali podsjeća koliko je lijepo, dobro i važno imati ruku sposobnu da osjeća bol, jer je bol neotuđiva osobina života”, rečenica je Dževada Karahasana (Nedoumice, Preporod, 2017.) slijedeći koju je izabrano nekoliko književnih djela koja govoreći o teškoćama izazvanim psihičkim problemima, potiču na razumijevanje i destigmatizaciju osoba koje se s njima suočavaju te istovremeno ukazuju na vrijednost življenja. 

Stephen P. Hinshaw: Druga vrsta ludila: putovanje od stigme do nade (TIM press, 2019.)

U Drugoj vrsti ludila Hinshaw istražuje život u obitelji opterećenoj mentalnom bolešću i razotkriva stigmu koja je prati. Objašnjava zašto u današnjem društvu osobe s mentalnim bolestima nailaze na osudu, što često dovodi do gubitka njihovih temeljnih sloboda – od nemogućnosti glasovanja ili političke kandidature, do automatskog gubitka prava na skrb za vlastitu djecu. Gorkim i dirljivim obiteljskim narativom protkanim šokantnim činjenicama i primjerima o tome kako današnji svijet gleda na mentalne bolesti, knjiga Druga vrsta ludila glasno poziva na osvješćivanje važnosti njihove destigmatizacije.

Matthew Quick: U dobru i zlu (Algoritam, 2014.)

Pat Peoples proveo je nekoliko godina na psihijatrijskom liječenju. Supruga ga je ostavila, u obitelji ne nailazi na razumijevanje. Također, stalno ga gnjavi čudna Tiffany, mentalno nestabilna udovica i šurjakinja njegova najboljeg prijatelja. Ovaj neobičan par započinje plaho prijateljstvo, ali kako Pat ne može razlučiti prijatelje od neprijatelja, stvarnost od pretjeranog optimizma, svaki dan u životu ovog posve osebujnog para postaje jedinstvena pustolovina… Američki pisac Matthew Quick postigao je svoj dosad najveći uspjeh ovom istančanom, duhovitom i precizno ispripovijedanom pričom o složenim psihičkim poremećajima s kojima se nose naši bližnji. 

Mirta Maslać: Junak ili čudovište (Duriex, 2018.)

Izvrstan roman koji prati život mlade studentice unutar zidova psihijatrijske bolnice.  Uspone i padove glavne junakinje Maslać približava čitatelju do te mjere zorno da je teško ne postati dijelom priče. „Riječ je o dnevniku jedne bolesti i rehabilitacije koji ujedno funkcionira kao knjiga o popularnoj kulturi i umjetnosti, o načinu kojim motivi i narativi književne avangarde, rocka i televizijskih serija oblikuju subjektivnost; to je (post)adolescentska proza koja, pored žanrovski prepoznatljivih mjesta, pruža nemilosrdan uvid u tijelo kao zazoran locus traume i predstavlja autodestrukciju bez ikakvoga romantiziranja.“ (L. Bekavac)

Sara Stridsberg: Beckomberga - oda mojoj obitelji (Naklada Ljevak, 2017.)

Kad Jimmie Darling, otac mlade Jackie – snažne, no istodobno ranjive protagonistice romana „Beckomberga – Oda mojoj obitelji“ – nakon pokušaja samoubojstva završi u psihijatrijskoj bolnici Beckomberga, Jackie ga svakodnevno posjećuje i provodi ondje sve više vremena pokušavajući ga spasiti od autodestruktivnog ponašanja. Nakon što joj majka otputuje u inozemstvo, psihijatrijska bolnica postaje za Jackie drugi dom. Okružena psihijatrijskim pacijentima, ona kao da nije svjesna jasne linije podjele između ludila i normalnosti, a to je očito i jedan od autoričinih ciljeva: da premosti jaz između „zdravih“ i „bolesnih“, između bezličnih i hladnih društvenih institucija i marginaliziranih pojedinaca. U jednom od brojnih paradoksa ovog romana Jackie je privuklo mjesto kojeg se „normalni ljudi“ boje i nastoje ga izbjeći pod svaku cijenu. Ona markira iz škole i manje-više odrasta uz pacijente Beckomberge – ljude kojima je sve oduzeto, a ipak se čine zdraviji i sretniji ondje nego bilo gdje drugdje. Autorica implicira da ludilo, zdravlje i sreća koegzistiraju i unutar i izvan zidova umobolnice, no društvo i njegove institucije čvrsto se i nepopustljivo drže uspostavljenih granica strogog razdvajanja.

Einar Már Guðmundsson: Svemirski anđeli (Hena com, 2019.)

Nakon smrti brata koji je bolovao od shizofrenije, Einar Már Gudmundsson napisao je roman o Pállu, neostvarenom slikaru i medikamentima izmučenom pacijentu psihijatrijske bolnice Kleppur u Reykjaviku. Snažnim slikama tmurnih islandskih pejzaža, moćnim, gotovo opipljivim opisima straha i patnje, Guðmundsson raspliće Pállovu priču od rođenja do smrti, a da pritom ne zapada u mistifikaciju bolesti ili patetiku, već prodire u samu srž problema oboljelog, neadekvatnih liječenja koja nude malo ili nimalo nade u poboljšanje i nerazumijevanja okoline za bolesti koje bi se trebale tretirati kao i sve druge, s empatijom i željom za pomoći. Obuhvaća sve strane shizofrenije – okrutnost, nemar i nemoć koji dolaze uz nju, ali i svijetle, sretne trenutke u životu Pálla i ostalih pacijenata, njegovih prijatelja. Ispisan s dozom humora, ovaj se roman čita lako i uspijeva u teškome zadatku da progovori o velikim temama bez pretencioznosti, te da istodobno bude i melankoličan i duhovit. 

Matt Haig: Zašto ostati živ (Mozaik knjiga, 2018.)

Mattu Haigu bile su dvadeset i četiri godine kad se njegov svijet urušio. Ovo je istinita priča o tome kako je prebrodio životnu krizu, pobijedio duševnu bolest koja ga je zamalo usmrtila i ponovno naučio živjeti. Knjiga Zašto ostati živ potresno je i nadahnjujuće memoarsko djelo u kojem je opisao svoju borbu s depresijom i kako ga je pobjeda nad tom bolešću poučila živjeti. Duševna bolest dotakne svačiji život: ako sami ne bolujemo od nje, imamo prijatelja ili voljenu osobu koja boluje. Ova nas knjiga poučava slaviti male radosti i trenutke mira koje nam život donosi te podsjeća da uvijek imamo razloga ostati živi.

Linda Boström Knausgard: Oktobarsko dijete (Naklada Ljevak, 2020.)

Ovaj je roman u najvećoj je mjeri autobiografski - intimna ispovijest o boravku u psihijatrijskoj ustanovi na prisilnom liječenju elektrošokovima. Posljedica takve terapije je gubitak pamćenja što je užasava i uvijek iznova baca u depresiju jer, kako sama kaže, „što je pisac bez sjećanja, što je osoba koja više ne zna imena vlastite djece?“ U poetičnom i bijesnom razračunavanju s ovakvom vrstom tretmana psihički bolesnih osoba, napisala je potresnu priču o osobi koja se bori sa svojim demonima okružena ljudima koji tvrde da će joj pomoći, a kojima i vjeruje i ne vjeruje. Ovo je potresna i dirljiva slika njezinog svijeta, pogled iz drugog ugla njezine životne priče koju je njezin bivši muž – pisac Karl-Ove Knausgård u detalje opisao u svojim autobiografskim knjigama Moja borba. Ona mu se izravno obraća u knjizi, ali ga nikada ne optužuje što ju je na kraju napustio.

Lori Gottlieb, Možda da porazgovaraš s nekim (Mozaik knjiga, 2022.)

U jednom trenutku Lori Gottlieb je psihoterapeutkinja koja pomaže pacijentima u svojoj ordinaciji u Los Angelesu, no već u idućem trenutku svijet joj se u potpunosti uruši i odjednom se i sama nađe kao pacijent na psihoterapiji. Isprva se čini da je njezin terapeut Wendell pristigao iz nekih davno proteklih vremena, no vremenom će njegove terapijske metode izroditi sasvim drugačije ishode. Istražujući psihološke nutrine svojih pacijenata – iznimno egocentričnog holivudskog producenta, tridesetogodišnjakinje kojoj je dijagnosticiran težak oblik karcinoma, starije pacijentice koja je u dubokoj depresiji i želi si oduzeti život te dvadesetogodišnjakinje koja uporno završava s „krivim“ muškarcima – Gottlieb počinje uočavati sličnosti između pitanja koja si oni postavljaju te onih koja si postavlja ona sama.

Viktor Frankl, Odgovoriti životu (Naklada Slap, 2021.)

U ovoj autobiografiji svjetski poznati psihijatar priča o iskustvima koja su ga potakla na istraživanja sposobnosti suočavanja s krizama i problemima te učinila utemeljiteljem psihoterapije usmjerene na traženje smisla ljudske egzistencije: njegova židovska roditeljska kuća, rani doticaji sa Sigmundom Freudom i Alfredom Adlerom, njegov rad s mladima u krizama u kojima pomišljaju na samoubojstvo, njegovo protivljenje eutanaziji u vrijeme nacizma, političke posljedice. Izlazak iz logora i povratak u Beč, gdje je proveo ostatak života. Fotografije iz obiteljske arhive nadopunjuju sjećanja Viktora E. Frankla, koji unatoč gubicima i patnji koje je proživio nije izgubio vjeru u dobro u čovjeku.

(Opisi su preuzeti iz teksta navedenih izdanja.)