𝐷𝑟𝑢𝑔𝑖 𝑘𝑛𝑗𝑖𝑧̌𝑒𝑣𝑛𝑖 𝑜𝑠𝑣𝑟𝑡 𝑜𝑣𝑒 𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒 𝑛𝑎𝑝𝑖𝑠𝑎𝑙𝑎 𝑗𝑒 𝑘𝑛𝑗𝑖𝑧̌𝑛𝑖𝑐̌𝑎𝑟𝑘𝑎 i 𝑣𝑜𝑑𝑖𝑡𝑒𝑙𝑗𝑖𝑐𝑎 𝑝𝑟𝑜𝑔𝑟𝑎𝑚𝑠𝑘𝑖ℎ 𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 𝐷𝑢𝑏𝑟𝑜𝑣𝑎𝑐̌𝑘𝑖ℎ 𝑘𝑛𝑗𝑖𝑧̌𝑛𝑖𝑐𝑎 𝙈𝒂𝙧𝒋𝙖𝒏𝙖 𝙇𝒆𝙫𝒆𝙣𝒕𝙞𝒄́.
Kapetan onkraja Vlade Simcicha Vave priča je o šezdesetogodišnjaku koji spletom okolnosti završi na ulici kao beskućnik. Odvojen od bliskih ljudi iz prošlog života susreće neke nove, a želju da o nekome brine zadovoljava hraneći jednoga mačka s kojim dijeli i skrovište.
Beskućništvo u Hrvatskoj nije neka apstraktna tema, sve je više ljudi koji se mogu vidjeti na ulicama, pogotovo u većim gradovima. Možda ste se našli u situaciji da prođete pored nekoga tko spava na klupi i zapitali se: „Kako je završio tu?“ Došla vam je možda i misao da gubitak posla, obiteljski problemi ili loša sreća mogu srušiti sve i da možete biti na njegovom mjestu.
Kapetan onkraja priča je o jednom od njih, profesoru književnosti po struci i bivšem glazbeniku Vladi. Dok ga opisuje kako luta gradom tražeći hranu ili boce koje bi mogao prodati, autor istovremeno daje čitatelju mrvice, tragove Vladine prošlosti, njegovih odnosa, izbora, razmišljanja, a ispod gornjeg sloja priče, kao da testira čitatelja.
Čitajući, osjetila sam se ubačenom u igru: sviđa mi se Vlado, blag je, dobar prema mačku, prema prodavačici, drugim beskućnicima, ne razumijem zašto je došao do ovog stanja, voljela bih ga opravdati, no on sam, ne pokušava se opravdati.
„Nisam htio biti vezan uz bilo kakav sustav, kamoli nastavni. Previše zahtjeva i uvjeta za ponašanje, izgled, pa još i prinudno druženje u zbornici s ljudima koji na mene gledaju s visoka. Usto, vjerojatno bih morao obavljati još hrpu dodatnih sitnih poslova koje bi mi uvalio ravnatelj – vođenje dramske, literarne sekcije i dopunske nastave. Kreativno postignuće svelo bi se na hobi sviranje jednom mjesečno, a onda bi se jednostavno ugasilo zbog obaveza tu, obaveza tamo… Nije mi palo na pamet, na primjer, sebi osigurati četiri zida, stan u kojemu ću držati sve te nebitne stvari koje mi pružaju toliko zadovoljstvo. Selio sam se iz jedne sobe u drugu, ponekad unajmljivao, a najčešće parazitirao.“ Nije pokušao raditi u školi, sestrin muž ga ne želi blizu, supruga ga je izbacila iz stana, s kćeri nije u kontaktu. Istovremeno, dirljiva su njegova sjećanja na bivšu suprugu, brigu za kćer, oca ili prijateljicu koja je završila na psihijatriji.
Čitam i kao da tragam za dijelovima kako bih složila slagalicu, vidjela cjelovitu sliku i opravdala njegovu trenutnu situaciju. Tek pred kraj shvaćam, autoru nije namjera dati cjelovitu sliku. Slika beskućnika Vlade samo je malo više od onoga što vidim kad slučajno naiđem na nekog beskućnika na klupi, slika koju mnogo jasnije vidim, moj je odraz i pitanje: ako tražim opravdanje, ne znači li to da sam prethodno – osudila?
Vlado Simčić Vava glazbenik, scenarist i osnivač književne skupine Ri Lit spaja glazbeni ritam s poetičnom prozom. Njegova Rijeka nije samo kulisa ove priče, urbani krajolik prožet autentičnim likovima čvrsto je utkan u priču kao što je Vava utkan u riječkoj književnoj i glazbenoj sceni poznatoj po buntovnom duhu i pričama s margina. Kapetan onkraja peti je njegov roman koji, kako u pogovoru urednik Zoran Žmirić kaže: „uvjerljivom lakoćom portretira život beskućnika, pritom se ne ustručavajući otvoriti brojna pitanja od kojih nas najbolnije zaglušuje ono koje od nas traži da razmišljamo o tome što nas kao pojedince čini društveno prihvatljivima.“
𝙈𝒂𝙧𝒋𝙖𝒏𝙖 𝙇𝒆𝙫𝒆𝙣𝒕𝙞𝒄́