Jeste li znali…

da najpoznatije bajke svijeta nemaju poznatog autora? To su priče nastale u narodu – jedan ih je daroviti pojedinac prvi put ispričao, a potom su se prenosile s koljena na koljeno.

da bajke imaju onoliko autora koliko i pripovjedača? Svaki daroviti pojedinac koji bajku pripovijeda čini to na svoj način – nešto doda, a nešto oduzme, i to je u redu.

da je većina bajki iz usmene književnosti zapisana tek u 19. stoljeću, u vrijeme kada je kod većine naroda započelo oblikovanje nacionalne svijesti? Među zapisivačima koji su obilazili sela i bilježili bajke bili su braća Grimm i Charles Perrault.

da su bajke u vrijeme nastanka bile namijenjene odraslima? Bile su to odgojne priče koje su se bavile problemima tadašnjeg društva. Primjerice, Crvenkapica je upozoravala mlade djevojke na opasnosti samostalnog kretanja i mogućnost napada. Kasniji zapisivači prilagodili su ih duhu svojega vremena.

da, u skladu s time, i danas imamo pravo mijenjati pojedine dijelove bajki prema vremenu u kojem živimo? Tako, primjerice, vuk ne mora pojesti Crvenkapicu, a ona se može spasiti i bez intervencije lovca.

da smo jučer čitali čak dvije hrvatske bajke – „Žabicu djevojku“ i „Djevojčicu iz ružmarina“?

da smo pritom proveli malu komparativnu analizu i zaključili da je riječ o dvjema verzijama iste bajke? Time smo se uvjerili u darovitost pripovjedača koji su u različitim krajevima Hrvatske, svaki na svoj način, progovarali o istoj temi.

da je većina djece kao bolju izabrala bajku „Djevojčica iz ružmarina“, ne znajući da je upravo ona nastala u okolici Dubrovnika? Možda ljudi iz istoga kraja oduvijek razmišljaju u sličnim slikama.

U maškaranom posjetu Ogranku Cavtat bili su dragi gosti – mališani iz grupe Svrdonice Dječjeg vrtića Konavle.