Dubrovačke knjižnice organizirale su, 16. svibnja 2025., predavanje prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander „Internet i djeca – trebamo li brinuti?“ o elektroničkom nasilju, koje se održalo u Ogranku Lapad. Predavanje je bilo namijenjeno roditeljima i svima ostalima koji provode vrijeme ili rade s djecom i mladima. Okupljene je uvodno pozdravila voditeljica Ogranka, Katarina Palinić.
Elektroničko nasilje oblik je agresije koji se ostvaruje putem informacijske i komunikacijske tehnologije. Njegovi su najčešći oblici uhođenje, uznemiravanje, prijetnje, vrijeđanje, govor mržnje, tračanje, isključivanje, lažno predstavljanje, javno razotkrivanje, objavljivanje lažnih činjenica, objavljivanje video zapisa fizičkog maltretiranja, manipulacija i seksualno uznemiravanje.
- Danas se ukupno gleda koliko je dijete pred svim ekranima, takozvani screentime. Radila sam istraživanje 2017. u kojem su bila uključena djeca od prve do šeste godine, i nije bilo niti jednog djeteta koje nije provodilo vrijeme pred malim ekranima, u prosjeku dva i pol sata radnim danom i tri i pol sata vikendom. Očekivala sam da će vikendima biti manje, da se roditelji bave djecom, međutim - ne. Danas na obiteljskim objedima svatko sjedi sa svojim mobitelom. Također, veliki broj djece do četvrte godine ima svoj mobitel, što će djetetu tih godina mobitel?! Odgovori roditelja su bili „da ne troši moju bateriju“ i „da možemo istovremeno biti na mobitelu“, to je bilo 2017., zamislite što bi bilo danas – upitala je Buljan Flander.
Osvrnula se na roditelje koji jako često objavljuju slike i videa djece na društvenim mrežama.
- Svaki treći roditelj objavljuje slike ultrazvuka, čemu?! Onda pola njih dijeli fotografije snimljene u rodilištu. Meni to sliči kao da netko uzme vaše albume, pođe na Stradun i svima pokazuje te vaše fotografije kad ste bili djeca, tako je toj vašoj djeci. Često me djeca mole „ajde molim vas, recite mojoj mami da ne stavlja moje slike“, više me djeca mole da postavim pravila roditeljima nego što roditelji hoće da postavim pravila djeci – kazala je i dodala kako je pet posto roditelja stvorilo profil za tek rođeno dijete, 90 posto objavljuje ime djeteta na društvenim mrežama, 70 posto objavljuje slike gole i polugole djece, 50 posto dijeli slike i videa smiješnih situacija s djecom i iznijela podatak kako roditelji u prosjeku objave 195 slika svoje djece godišnje.
- Njima je zabavno kad dijete plače, kad neće jesti…danas je popularan sharenting. Mi na taj način stvaramo djetetu njegov digitalni identitet. Ono možda ne želi imati taj identitet. Može li ta objava osramotiti dijete, postoji li netko tko ne bi trebao vidjeti to o vašem djetetu, biste li htjeli da to bude dio djetetova identiteta? Voljela bih da roditelji odgovore na svako ovo pitanje prije nego što počnu dijeliti djetetove fotografije – rekla je.
Što se tiče velike djece, adolescenata, Buljan Flander ističe kako je tu još veći problem jer su u ovoj dobi djeca sklona rizičnim ponašanjima.
- Mi smo nekad skakali sa stijena na Lokrumu, danas su to Tik Tok izazovi, prikupljanje što više lajkova… oni misle da ih svi promatraju, egocentrizam, fenomen izmišljene publike, i sad ako taj adolescent doživi internetsko nasilje, posljedice su još teže. Oni misle kad im se netko ruga da cijeli svijet to zna. Tu je još i ta prividna neranjivost. Zadnja istraživanja pokazala su kako je 60 posto djevojčica i 59 posto dječaka doživjelo barem jedno od šest zlostavljačkih ponašanja na internetu: nazivanje pogrdnim imenima, širenje lažnih glasina (po društvenim mrežama), primanje eksplicitnih slika bez traženja, konstantno ispitivanje o osobnim informacijama (gdje žive, što rade…), fizičke prijetnje, širenje eksplicitnih slika drugih bez njihovog dopuštenja – objasnila je Buljan Flander.
Zabrinjavajuć je podatak da žrtve cyberbullyinga dva puta češće pokušavaju suicid nego žrtve bullyinga uživo. Spomenula je predavačica i sexting, pojam s kojim se prvi put srela u Americi i zanimalo je koliko je on raširen u Hrvatskoj, pa je 2015. u istraživanju doznala kako 20 do 44 posto mladih od 13 do 19 godina sexta (slanje, primanje i prosljeđivanje seksualno eksplicitnih poruka, fotografija i videa) i onda je 2019. radila istraživanje među hrvatskim učenicima, od prvog do trećeg razreda srednjih škola, i taj postotak je bio 60 posto! Istaknula je kako danas to rade djeca u šestim razredima! Također, u porastu je i sextortion, pojam koji podrazumijeva iznudu tih eksplicitnih fotografija, to jest, ucjenu.
Za razliku od tradicionalnog nasilja „licem u lice“, koje prestaje odlaskom djeteta kući iz škole ili s igrališta, elektroničko nasilje može biti prisutno u svakom trenutku dok god postoji pristup internetu. Osim toga, ti nasilni sadržaji mogu se beskonačno puta pogledati i iznova nanositi bol žrtvi. Zbog toga i činjenice da su ti sadržaji dostupni neograničenom broju ljudi, žrtve nasilja često imaju osjećaj da se ne mogu zaštititi ili naći sigurno mjesto.
Djeci je jako važno da roditelji i škola reagiraju! – naglasila je Buljan Flander.
Svrha ovog predavanja bila je rad na prevenciji i suzbijanju nasilja među djecom i mladima.