U organizaciji Dubrovačkih knjižnica i nakladničke kuće Sandorf, u ponedjeljak 28. kolovoza 2023. predstavljena je knjiga “Rokaška Kraljevina” redatelja i pisca Matka Sršena. Na predstavljanju su, osim autora sudjelovali i Antun Pavešković, Jovica Popović, Ivan Sršen, Maro Martinović, Doris Šarić Kukuljica i Anja Šovagović-Despot.  U ime Dubrovačkih knjižnica publiku je pozdravila Zlatka Mustahinić,  voditeljica Narodne knjižnice Grad. 

Rokaška Kraljevina dječja je država koju su osnovali mali stanovnici četvrti Izaroka dubrovačkog Starog Grada polovicom pedesetih godina prošloga stoljeća. Ivan Sršen, predstavnik izdavačke kuće Sandorf, naglasio je dubinsku vrijednost romana, usporedivši sjećanja s "jezikom koji opipava šuplji zub." 

-Kada zamislimo Dubrovnik 1950ih godina, vjerojatno svima, kako i meni tako i vama, to djelo je kao jedno vrlo daleko vrijeme i daleki prostor. Britanski književnik dao je jednu vrlo zanimljivu usporedbu da kada opisuješ neko sjećanje to je kao kad jezikom opipavaš šuplji zub. Znači on kada ga pogledaš u ogledalo izgleda kao neznatna rupica, zapravo kao da ništa nije. A, kada jezikom opipavaš iznutra onda vidiš sve one zakutke, rupice i čini se kao da je to jedan ogroman ponor, bez dna. Tako je i Matko uspio ući u svoje sjećanje u romanu Rokaška Kraljevina i pronašao te svoje zakutke, čak se negdje nazire i taj ponor i vratio se u njega bez straha. I uspio je opisati, ono što je najvažnije - uspio je opisati osjećaj slobode koji je on i koji su druga djeca u gradu imala tih godina igrajući se na ulici, na zidinama Grada i zapravo Stari grad je tih godina bio idealna pozornica za njihovu igru, kao da je bio sagrađen za njih. Republika i carstva i kraljevine i sve bivše države su prošle i ostavile taj grad sa svojim zidinama, koji su oni zauzeli i okupirali i stvorili svoju igru, stvorili svoju priču. I to je podloga ove knjige i to je ono što je Matko doista u ovoj knjizi uspio opisati i prikazati, približiti nam i vratiti u sjećanje. Onima koji nisu čitali, pred vama je jedno zanimljivo putovanje, ali ne samo u prošlost, to je putovanje u taj prostor slobode, prostor igre. - istaknuo je Ivan Sršen, predstavnik nakladničke kuće Sandorf. 

Antun Pavešković, književni kritičar, istaknuo je važnost romana u kontekstu Dubrovnika, koji se mijenjao u odnosu na ono što je trebao biti i postati. 

-Dubrovnik je postao sve ono što nije trebao biti i nije sve ono što je trebao postati. Umjesto bezbroj priča koje nismo znali ispričati, danas imamo Igre prijestolja, umjesto domaćih makarula šporkih, kotonjate, konavoskog vina, imamo samo cijenom ekskluzivnu ponudu jela i pića. Treba poželjeti i nešto pameti, svima koji su nemarom sveli Grad na kičastu trgovačku razglednicu. Meni je osobno zapravo jako teško govoriti o tom djelu jer je teško objektivizirati nešto čiji ste integralni dio. Kada govorite o takvoj umjetnini onda se nužno otkrivate, a prevelika otvorenost u našem podneblju vodi vas ili u žutu kuću ili u status oriđinala… autobiografski roman čija se radnja zbiva u dubrovačkom predjelu iza Roka, nazvanu po današnjoj zapuštenoj crkvici sv. Roka, na čijem je zidu još krajem 16. stoljeća neki svećenik razluđen loptanjem dječaka napisao: mir s vama, sjetite se da ćete uvijek i vi koji se igrate loptom. Sršenov roman priča o grupi dječaka koji su ni manje ni više osnovali svoje kraljevstvo na čelu s kraljem Rokom II., kraljicom Ahildom. Svako je kraljevstvo dužno braniti svoj teritorij, a Rokaši su pokušavali nametnuti i svoj suverenitet. Jednostavnim, preciznim jezikom dočarava nam pisac atmosferu grada čiji je svaki kvart imao svoj poseban mentalitet, gdje su se granice čvrsto poštovale, ako je trebalo za njih su i klinci ratovali.-

Jovica Popović dodao je da su pedesete godine bile razdoblje oskudice, ali i vremena u kojem su djeca bila ispunjena maštovitošću. Djeca tog vremena nisu koristila gotove igre ili igrice poput današnje djece, već su sami stvarali svoj svijet igre. 

-Mada se nismo poznavali, ali nas povezuje vrijeme, povezuju nas te pedesete godine, moglo bi se rijet, vrijeme oskudice, poratno vrijeme, Dubrovnik je velik zato jer je morao biti velik, bio je sa svih strana pritisnut, i tako su i ta djeca pedesetih godina morala biti puna mašte, onda izmišljat svoj svijet…Matko svojom Rokaškom Kraljevinom lakoćom zadire upravo u ova beskrajna prostranstva funkcioniranja dječjeg svijeta. Mi odrasli, nekadašnja djeca, smatramo taj svijet nesuvislom maštarijom, nesvjesnim da se tu radi o nekoj vrsti, danas bismo rekli, virtualne stvarnosti. Ono što je jako važno, jest da tu stvarnost toj djeci nitko nije napravio, odnosno kupio kao što je to danas slučaj, u igricama u kojima današnja djeca provode djetinjstvo, igraju se svojim kompjuterima i pametnim telefonima. Podanici Rokaške Kraljevine stvorili su, danas bismo rekli, isprogramirali su svoju igru u kojoj su živjeli djetinjstvo, zato je ona puno bolja, zanimljivija, a ako baš hoćete i materijalno realnija od ovih igara današnje djece. - 

Matko Sršen, sam autor, podijelio je svoj osobni put prema stvaranju "Rokaške Kraljevine," izrazivši kako je to bila priča koju je nosio sa sobom godinama te kako je sada došlo vrijeme da je podijeli s publikom.

-Kako sam došao do 77 godina života, to je možda tužna priča o čovjeku koji je cijeli život pisao jedan roman, kada sam radio kao redatelj i profesor, pa sam htio nastaviti, pa bih opet uhvatio jedno vrijeme, sve dok nisam negdje pred rat doveo knjigu kraju, onda je to u bombardiranju Dubrovnika izgorilo, i onda sam odlučio da neće biti ništa, nisam imao snage više se time baviti. Zadnjih godina kao da se mali probudio sapčući, “zar je moguće da ćeš umrijeti, a da nećeš ispričati priču o malome u Rokaškoj Kraljevini”… to je ta priča, više nisam radio kao redatelj i profesor. Tužno je što je nisam završio prije 50 godina- 

Ulomke iz knjige čitali su Doris Šarić Kukuljica, Anja Šovagović-Despot, Maro Martinović i Matko Sršen.

FOTO: Vedran Levi