Ovotjednu preporuku knjižničara "Zrnca knjige od pijeska" donosi Katarina Palinić.
Nakon što je djetinjstvo provela u SOS Dječjem selu Lekenik, Mia Elez, glavna junakinja romana, ima jasnu sliku što želi i treba od života kako bi postigla sreću. Očekivano, njezin je cilj vlastita obitelj u kojoj djeca odrastaju uz mnogo topline, ljubavi i roditeljske brige znajući da su mama i tatu tu, da su stabilni i da će umrijeti tek u dubokoj starosti. Uporna i marljiva kakva jest, Mia korak po korak ostvaruje svoj cilj. Završen medicinski fakultet, željeni posao, brak s kolegom koji je zadobio njezinu naklonost i povjerenje, novi stan, jedno dijete pa blizanci, sve su to koraci koji vode k toliko željenoj sreći, ali ona ipak izostaje. Stvari polako kreću nizbrdo već nakon rođenja prvog djeteta, a slika savršene obitelji naglo se počinje urušavati kada u školskoj dobi stariji sin počne pokazivati znakove neprilagođenog ponašanja. Njegova samoća i neprilagođenost Miji otvaraju stare rane i podsjećaju je na sve ono što je željela zaboraviti, ali rješenje problema koje joj nameće suprug, za nju ni u kom slučaju nije prihvatljiva opcija.
Ovu potresnu obiteljsku priču Mihovilović vrlo uvjerljivo pripovijeda u prvom licu jednine iz ženske perspektive. Radnja romana započinje u sadašnjasti, a kronološkim skokovima u prošlost autor nam otkriva za njezin tijek bitne prethodne događaje. Neke od njih Mihovilović nam daje tek u naznakama i tako ostavlja mogućnost da sami popunimo praznine. Atmosfera u romanu mračna je i tjeskobna, crne slutnje čitatelja prate poput magle koja se u romanu često javlja. Pa, ipak, roman ne samo da u napetosti drži čitatelja do samoga kraja, već ga odmah poziva na još jedno čitanje. A ako se on kojim slučajem na taj poziv i uspije oglušiti, još dugo će u glavi vrtjeti mnoga pitanja koja mu Doručak nameće.
„ Klaviri, violončela, udaraljke, violine, orkestracija uzaludnosti, sve je to smiješno, nepotrebno; već dugo kupujem vrijeme, uvijek smislim nešto novo da uhvatim nit nadolazeće godine da me povuče za sobom, koliko god labavo i nesigurno, samo da se krećem prema naprijed i za sobom vučem obitelj kakvu sam odlučila imati. Prije bi mi se ruke otrgle od tijela od silnog napora, nego što bih pustila. Prije bih prešla preko bilo kakve nemoguće nesreće, nego dopustila da se nit prekine. A tanka je, vrlo je tanka i osjetljiva.
I njezin je kraj duboko u magli.“
Roman Doručak 2021. godine objavila je izdavačka kuća Hena com, a njegovu dostupnost u Dubrovačkim knjižnicama možete provjeriti putem poveznice.
KATARINA PALINIĆ