S buđenjem proljeća i dolaskom ljepših dana, probudila se i želja u meni da se vratim čitanju koje sam u posljednje vrijeme stavila na čekanje. Žmirić je poslužio kao izvrstan povratak u čitalački svijet, ovog puta u nešto drugačijem pripovijednom stilu, ali dovoljno zanimljivom da me zainteresira da se prikujem uz drugi po redu roman koji sam pročitala od ovog riječkog pisca. 

Hotel Wartburg roman je koji se čita u jednom dahu iako se radi o teškim temama koje su nam, na ovaj ili onaj način izuzetno poznate. Priča je ovo o naizgled sasvim običnoj obitelji, disfunkcionalnoj na svoj način. Nisam mogla ignorirati misao koja mi je prošla kroz glavu odmah na početku romana, vraćajući me u srednju školu i čitanje Ane Karenjine…”Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.”  Upravo ta nesretnost prožima se kroz cijeli roman gdje u pojedinim fragmentima prepoznaješ svoju, susjedovu ili prijateljičinu obitelj. Obitelj glavnog junaka prati oca, tradicionalnog pojedinca koji je strog, odrješit i voli popiti - što ga u određenim situacijama čini nasilnim. S druge strane je majka, brižna, krhka, ultimativna tampon zona u patrijarhalnom odgoju, ali nedovoljno jaka da se istome suprostavi te mlađa sestra, odnosno kći. Roman se sastoji od kratkih epizoda-priča koje zajednički prate odrastanje i sazrijevanje glavnog lika, njegov (nepostojeći) odnos s ocem, prve ljubavi. 

“Odjednom u njegovu glasu čujem nešto što nikad nisam čuo. Iskrenu zabrinutost. Padne mi na pamet reći mu da sam nesretan. Pokušati tako stvoriti vezu među nama, tu u Wartburgu gdje i inače vodimo ozbiljne razgovore, na njegovu terenu, sigurno bi to shvatio kao nešto jako važno. Reći mu da ni u čemu ne vidim radost, ponajmanje kad sam s njim.”

Žmirić jednostavnim, ali i škrtim pripovijedanjem sjajno opisuje poimanje obitelji u društveno tradicionalnim sustavima. Ta škrtost izražavanja glavnog junaka, njegovi unutarnji monolozi dočaravaju gorčinu, gnjev i melankoliju - sve one emocije kojima smo i sami nekad svjedočili tijekom vlastitog odrastanja i kojima i dalje ponekad svjedočimo u obiteljskim okovima u kojima je mnogo toga pogrešnoga. Sve dok ne shvatimo da je potrebno oprostiti… radi sebe i drugih. 

““Vrata su otvorena kad je mrtvac u kući.” To mi je stari govorio kad god bi vidio da mi je otkopčan patent-zatvarač na hlačama. Kao klincu mi nije bilo jasno o čemu govori. Njemu je to bilo smiješno.”

A, koja je uloga upravo automobila marke Wartburg saznajte na predstavljanju romana koje će se održati u četvrtak, 23. lipnja s početkom u 19:30 u Saloči od zrcala. 

Dostupnost romana provjerite na poveznici. 

P.S. Nisam knjižničarka, ali volim čitati.

Andrea Oberan