U Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad u ponedjeljak, 19. listopada 2026., predstavljena je monografija Priča o Žuljani autora Jadrana Jeića Baguzeja, opsežno djelo nastalo nakon gotovo deset godina arhivskoga i terenskoga istraživanja. Predstavljanje je održano u sklopu Mjeseca hrvatske knjige.
Na više od 450 stranica, uz pedesetak ilustracija među kojima su brojne dosad neobjavljene, autor je povezao povijesne dokumente, usmenu predaju, sakralnu baštinu, rodoslovlje i svakodnevni život nekadašnje zajednice. Rezultat je multidisciplinarna monografija koja Žuljanu prikazuje kao mjesto bogate prošlosti i važnih kulturnih veza, ali i kao primjer koliko je nužno bilježiti baštinu malih sredina prije nego što je prekrije zaborav.
Dobrodošlicu okupljenima uputila je Paula Raguž, voditeljica Znanstvene knjižnice, istaknuvši kako djelo Jadrana Jeića Baguzeja na osobit način utjelovljuje slogan ovogodišnjega Mjeseca hrvatske knjige – „Od priča do otkrića“.
„Moj prvi dojam nakon susreta s Pričom o Žuljani bio je: vidi se da je napisao knjižničar, jer su u knjizi zastupljena gotovo sva područja ljudskoga znanja, baš kao u knjižnici“, kazala je Raguž, izdvojivši povijest, religiju, arheologiju, etnologiju, glazbu, medicinu, gospodarstvo i jezik. Naglasila je kako je, unatoč znanstvenomu pristupu, brojnim bibliografskim bilješkama i izvorima, riječ o djelu pristupačnome široj publici, obogaćenom fotografijama i preslikama dokumenata.
Među najvažnijim doprinosima monografije ističe se obrada izvornih arhivskih dokumenata koji nadopunjuju dosadašnje spoznaje o Žuljani. Posebno se izdvajaju oporuke iz 15. stoljeća, koje otkrivaju pojedinosti o sakralnoj baštini, stanovnicima i uglednim obiteljima, ali i o povezanosti mjesta s Dubrovnikom.
Tijekom predstavljanja voditelj programa, pjesnik Željko Hasan Markov, izdvojio je oporuku Nikolete, supruge pokojnoga Cvjetka Račića, sastavljenu 19. travnja 1454. godine. Oporučiteljica je crkvi sv. Julijana ostavila svileni rubac ukrašen zlatom za oltar, a fra Ivanu, dominikancu i tadašnjemu župniku, odjeću za služenje mise. Iz dokumenta se doznaju novi podatci o unutrašnjosti crkve sv. Julijana, jednome od ranijih žuljanskih župnika i obitelji Račić, a prvi se put spominju i crkve sv. Martina te sv. Ivana Krstitelja, znatno ranije nego što je to dosad bilo poznato.
Oporuke žuljanskih stanovnika, potvrđene pred stonskim i dubrovačkim knezovima, čine zasebnu cjelinu monografije. Njihov su prijevod pripremile akademkinja Nella Lonza i dr. sc. Zrinka Novak, uz autorove sugestije.
Posebnu vrijednost ima i cjeloviti prijevod Matrikule bratovštine sv. Julijana i Martina iz 1556. godine, potvrđene pred dubrovačkim Malim vijećem 1557. godine. Riječ je o jednom od najstarijih sačuvanih bratovštinskih statuta s Pelješca, važnom izvoru za razumijevanje vjerskoga, društvenoga i svakodnevnoga života nekadašnje zajednice. Prijevod je priredila dr. sc. Zrinka Novak, uz komentare akademkinje Nelle Lonze, dr. sc. Domagoja Vidovića i autora.
Monografija ne rekonstruira samo događaje i povijesne osobe nego čuva i način na koji su nekadašnji Žuljanci govorili, vjerovali i tumačili svijet oko sebe. Među osobito zanimljivim izvorima nalaze se zapisi iz 1705. godine, pisani arhaičnim žuljanskim narječjem hrvatskoga jezika.
Hasan Markov je pročitao ulomak o neobičnim pojavama koje su uznemirile stanovnike, među kojima i priču o pokojnome župniku Dumu Andriji Mlinariću, za kojega se sumnjalo da se nakon smrti pretvorio u „kosca“, biće iz narodnih predaja koje podsjeća na danas poznatiju predodžbu vampira. Iza te gotovo filmske priče krije se vrijedan jezični i etnološki dokument: zapis čuva mjesni govor s početka 18. stoljeća, njegove izraze i posebnosti, ali i svjedoči o pučkim vjerovanjima koja su oblikovala život zajednice.
Takvi izvori pokazuju da se povijest ne sastoji samo od velikih događaja i važnih osoba, nego i od strahova, predaja i svakodnevnih iskustava ljudi čija bi sjećanja inače ostala nezabilježena.
O znanstvenoj i kulturnoj vrijednosti knjige govorili su recenzent dr. sc. Vinicije B. Lupis, znanstvenik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, te Antonija Prišlić, pročelnica Općine Janjina, koja je pročitala recenziju odsutnoga dr. sc. Domagoja Vidovića.
Vidović je u recenziji naglasio kako mjesne monografije imaju posebnu ulogu u znanosti: nadopunjuju šire povijesne sinteze i otvaraju prostor istraživanju tema koje su u njima ostale nedovoljno obrađene. U Priči o Žuljani posebno se izdvajaju istraživanja mjesnoga govora, podrijetla obitelji i toponimije, odnosno naziva mjesta i predjela koji čuvaju tragove starijih povijesnih razdoblja.
Vidović je istaknuo i zanimljivosti iz lokalne usmene predaje, poput priča o tintilinima, kao i događaje koji su se zbivali na žuljanskom području u razdoblju Dubrovačke Republike. Knjiga obuhvaća petnaest poglavlja o povijesti i zemljopisnom smještaju Žuljane, vjerskim prilikama, jezičnim posebnostima, stanovništvu i rodoslovlju, životu i običajima, gospodarstvu, tradicijskim glazbalima, narodnoj nošnji, medicini i praznovjerjima.
Takva širina omogućuje cjelovitiji pogled na zajednicu čiji se identitet oblikovao na sjecištu lokalnih tradicija, vjerskih veza i pomorske povijesti. Vidović je zaključio kako bi monografija trebala postati referentnom točkom budućih istraživanja središnjega dijela Pelješca te potaknuti slične pothvate u drugim mjestima poluotoka. Vrijeme, upozorio je, neumoljivo odnosi ljude koji čuvaju usmenu baštinu, a s njima nestaje i znanje koje se ne može u cijelosti nadomjestiti arhivskim zapisima.
O važnosti monografije za razumijevanje kulturnoga identiteta Žuljane govorio je i dr. sc. Vinicije B. Lupis, koji je istaknuo da su male sredine često nepravedno zanemarene u velikim povijesnim pregledima, premda čuvaju iznimno vrijedne dijelove nacionalne i europske baštine.
Posebno je naglasio sakralnu baštinu Žuljane, koju obilježavaju benediktinski tragovi, stoljetna hodočasnička tradicija te umjetnine nastale pod utjecajem različitih europskih središta. Lupis je podsjetio da Žuljana čuva vrijedne prikaze svetaca, među kojima su lik sv. Eurozine i sv. Julijane iz crkve sv. Roka, kao i slike Zorzija Venture s prikazom sv. Martina i mističnog lika sv. Ivana Krstitelja i sv. Petra, koji je naslikan poput vlastelina s velatom. Uz njih, u sakralnoj baštini mjesta ističu se i prikaz Gospe od Žuljane, pripisan baroknomu slikaru Filippu Naldiju, te španjolsko raspelo biskupa Augustina Flavija Macedonića, rijedak primjer španjolskoga baroka u Hrvatskoj. Ta djela, istaknuo je Lupis, svjedoče o živim vezama Žuljane s jadranskim i širim europskim prostorom. Lupis je ujedno podsjetio na autorov istraživački doprinos: od rekonstrukcije povijesti roda Jeić, povodom 450. obljetnice prvoga spomena prezimena, do etnografskih, onomastičkih i etnomuzikoloških istraživanja.
„Ovom knjigom autor Jeić je iskrenošću zaljubljenika u svoj rodni kraj ispisao neispisane stranice ‘male’ povijesti“, poručio je Lupis, ocijenivši da je autor raznorodne izvore i teme povezao u koherentnu cjelinu koja nadilazi uobičajene okvire zavičajnih monografija.
U njegovu je osvrtu posebno naglašena vrijednost bilježenja nematerijalne baštine u vremenu kada se mijenja stanovništvo Pelješca, a s njim postupno nestaju i autohtoni govori, običaji i tradicionalni oblici života.
„Ova knjiga nije žal za prošlim vremenima, već suvremeno napisana knjiga kompleksne tvorbe, sačinjena od niza istraživačkih procesa koji su iznjedrili jedno živo i novo viđenje povijesti i memorije Žuljane“, istaknuo je Lupis.
Govoreći o nastanku knjige, Jadran Jeić Baguzej kao glavni pokretač istraživanja izdvojio je znatiželju – želju da razumije zašto su se određene pojave sačuvale upravo u Žuljani i kako se mogu povezati s njezinom prošlošću.
„Motiv je, vjerujem, uvijek znatiželja. Kod mene, a vjerojatno i kod drugih ljudi koji rade izvorne monografije i bave se nekom vrstom pionirskoga rada, jest da ih zanima kako i zašto. Zašto je to tako? Zašto je to baš tako?“, kazao je autor.
Početak istraživanja povezan je sa starim guslama koje je kao dječak pronašao u šufitu kuće djeda i bake. Taj ga je pronalazak potaknuo na istraživanje tradicijskih glazbala i glazbene baštine Žuljane, a zatim i na šire proučavanje povijesti, običaja i vjerovanja. Godine 2016. snimio je približno deset sati razgovora s najstarijim kazivačima, čija su svjedočanstva postala važna građa za njegova daljnja istraživanja i za ovu knjigu.
„Tada sam, na sreću, u posljednji čas snimio najstarije kazivače. Oni koje sam tada pitao u međuvremenu su, nažalost, svi preminuli“, rekao je Jeić Baguzej, objašnjavajući kako je poslije nastavio provjeravati i dopunjavati njihova svjedočanstva razgovorima s novim generacijama kazivača.
Upravo u toj utrci s vremenom autor vidi jednu od ključnih zadaća svojega rada. Narodna vjerovanja, mjesni govor i predaje lako se gube kada nestanu ljudi koji ih pamte. Kako je upozorio, internetska pretraga pojma poput tintilina može ponuditi književne poveznice, ali ne nužno i podatke o tome što je taj naziv značio u lokalnoj predaji i gdje je bio ukorijenjen.
„Ako danas na Googleu potražite Tintiline, dobit ćete samo likove Ivane Brlić Mažuranić. Ako se mi ne sjetimo zabilježiti gdje su se Tintilini nalazili u Žuljani, to će otići u zaborav. Zato su korijeni važni – bez korijena nema prave podloge, a ova je knjiga zapis i zalog za budućnost novim generacijama“, poručio je, izrazivši zadovoljstvo što će knjiga njegovoj djeci i budućim naraštajima omogućiti da se vrate vlastitoj povijesti, preispituju je i nastave istraživati.
Knjiga zato nije samo zapis pronađenih dokumenata nego i rezultat dugotrajnoga prikupljanja usmenih svjedočanstava, uspoređivanja izvora i povezivanja podataka koji su dosad postojali odvojeno. Za Jadrana Jeića Baguzeja knjiga je i osoban povratak vlastitim korijenima. Iako je rođen u Zagrebu, istraživanje rodnoga mjesta omogućilo mu je da Žuljanu promatra i iznutra, kao zavičajni poznavatelj, i s potrebnim odmakom istraživača.
Autor je zahvalio svim suradnicima koji su pomogli da brojni dokumenti i svjedočanstva budu pravilno protumačeni i povezani, posebno istaknuvši doprinos stručnjaka koji su sudjelovali u prevođenju i obradi povijesnih izvora. Naglasio je kako knjiga ne bi bila moguća bez ljudi koji su prepoznali vrijednost istraživanja i poduprli njegov rad.
Program je zaključen stihovima autorske pjesme Oda o Žuljani Željka Hasana Markova te pozivom posjetiteljima da nabave svoj primjerak ovoga bogato opremljenoga izdanja. Istaknuto je kako su nakon ranijih predstavljanja u Žuljani i Putnikoviću preostale još ograničene količine primjeraka.