Izvještaj sa sastanka Čitateljskog kluba Dubrovačkih knjižnica koji se održao 21. srpnja, a kojeg je napisala voditeljica Kluba, Stanislava (Staša) Nikolić Aras. Prekrasan tekst u kojem je sažeto najvažnije iz rasprave o romanu nedavno preminulog bosanskohercegovačkog književnika Bekima Sejranovića "Tvoj sin Huckleberry Finn". Tekst: Stanislava Nikolić Aras "Čitali smo Bekima Sejranovića. Ili ovako, čitali smo roman “Tvoj sin Huckleberry Finn”, koji je napisao Bekim Sejranović. Ili, čitajući roman čitali smo i Bekima. Naravno da čitajući književna djela ujedno upijamo i autore, ali kod ovog se pisca proces upliva djelo u autora, autora u djelo konstantno preklapa dnevničkim stilom, ritmom, lakoćom pripovijedanja i radikalnom iskrenošću svjedočenja te nam je teško povjerovati da u toj priči kroz koju smo plovili ima i izmišljenih trenutaka. Pa nije li i ono što smo izmislili dio naše stvarnosti? Odgovor na to pitanje nas dijeli na Ove i One čitatelje. Tako smo i razgovarali sinoć na Čitateljskom klubu Dubrovačkih knjižnica u vrtu ljetnikovca Skočibuha dotičući se tkiva romana i autobiografskih podataka, anegdota koje smo prepričavali i činjenica ovih naših prostora koje su našle mjesto u gustom tkanju romana za koji smo se svi složili da je pitak, ali kompleksan, težak, autentičan, dirljiv, slojevit. Na početku smo se dotakli prvog sloja priče, motiva ovisnosti i prokletstva generacije koja je ratom na ovim prostorima tragično obilježena bez obzira na kojoj se strani našla. Dotakli smo se potrage za identitetom, postavljanja čvrstog tla pod nomadskim stopalima, nemogućnosti pronalaženja mjesta na kojemu će se smiriti ono nešto u nama što je od početka izbačeno iz svog uporišta. Zato i motiv rijeke, složili smo se, avantura navodi, bilježenje intimne i stvarne geografije prostora koji su ostali u sjeni novog i prosperitetnog vremena. Čim smo “otpuhnuli pjenu”, na prvi pogled dominantnog, motiva droge i ovisnosti, pronašli smo ostale slojeve romana koji su nam kao čitateljima značili i preko kojih smo se povezali s tekstom i autorom. Razgovarali smo o obiteljskoj patologiji, odnosu muškarca i žene, psihologiji, autorefleksiji, prijateljstvu, autentičnosti podneblja koje nam je znano, slobodi i mnogim društvenim temama prisutnim u romanu. Svih nas se dojmila duhovitost, neposrednost, genijalne epizode u kojima je Bekim Sejranović u širokom zamahu prikazao sve naše apsurde i načine funkcioniranja, način na koji percipiramo napredni zapad, problem bezdomnosti, problem šovinizma, ali iznad svega ljudskost, toplinu i ljubav koja lebdi nad romanom kao konstantan miris rijeke što se mijenja od jutra do jutra i stalno je drugačiji, ali je uvijek tu. Razgovarali smo i o stvarnosnim elementima i elementima fikcije, o pripovjedačkoj strukturi i romanu ceste (rijeke), avanturizmu i idealima koje čuvamo u sebi, o stilu, refleksivnosti, poetskim opisima, nevjerojatnoj lakoći kojom nas je ovaj autor poveo sa sobom na jedno neobično putovanje. Mogli bismo pisati još, ali onda možda ne biste sami posegnuli za romanom. A to biste trebali. Svi čitatelji kojima je ovo bio prvi susret s autorom rekli su kako im je drago da su roman pročitali." "Veza je ništa drugo do priča. Sve se može povezati pričom, ako si dovoljno maštovit. Bez priče koja nas povezuje, sve stvari, sve vremensko-prostorne točke ostaju tek izolirane jedinke, beznačajne i bespotrebne." Bekim Sejranović. Tvoj sin Huckelberry Finn. Zagreb : V. B. Z.., 2015. str. 155