Tekst: Katarina Palinić Foto: Matija Nenadić Na sastanku Čitateljskog kluba Dubrovačkih knjižnica, koji se održao 18. veljače, nikako se nismo mogli odlučiti koja nam se priča iz Murakamijeve zbirke „Nakon potresa“ najviše svidjela, ali jedno je sigurno, Haruki Murakami jedan je od pisaca o čijim bismo djelima rado ponovno razgovarali. „Nakon potresa“ zbirka je koja se sastoji od od šest kratkih priča u kojima se potres pojavljuje kao motiv koji ih sve povezuje. Nijedan od Murakamijevih likova zapravo se nije nalazio u Kobeu toga kobnog 17. siječnja 1995. kada ga je razorni potres pogodio, ali na ovaj ili onaj način potres ih je sve dotakao, pa svi oni o njemu čitaju, slušaju, razgovaraju ili razmišljaju. Potres pomiče stvari u njima, tjera ih na razmišljanje i propitivanje smisla života. Njihova pitanja pitanja su koja si svi povremeno postavljamo, a njihove reakcije na besmisao do kojeg dolaze raznolike su i variraju od želje za bijegom od života do želje da se sa životom uhvate u koštac, da poduzmu neke korake koje su dugo odgađali i da krenu za nečim boljim, većim i smislenijim.