Izbornik

Književni susreti

7

srpanj 2024

“Matildine priče” oduševile najmlađe, a “Šalaporte” Marka Gregura okupio one veće knjigoljupce

7

srpanj 2024

Drugo ovogodišnje cjelodnevno događanje “Knjige pod stablima” u organizaciji Dubrovačkih knjižnica održalo se 6. srpnja u parku u Čokolinu.

Jutro je počelo predstavljanjem slikovnice “Matildine priče” knjižničarke Renate Zlatković . Naime, to je terapeutska basna koja pomaže djeci da prepoznaju vlastite osjećaje od najranije dobi i nauče ih imenovati kako bi mogli o njima razgovarati. Najmlađi čitatelji su uživali u Matildinim izmišljotinama i preuveličavanjima, a oni malo stariji mogli su izvući za sebe važne pouke. Nakon Renatinog predstavljanja na hrvatskome jeziku, djeca su imala priliku čuti sve o istoj slikovnici i na engleskome jeziku zahvaljujući učiteljici Ana Mariji Šimundić iz Helen Doron English Dubrovnik. A Knjige pod stablima postale su još zanimljivije kad je krenula kreativna radionica koju su vodili umjetnici Marta Baće i Robert Kralj u sklopu koje su dječica izrađivala meduzu Matildu o čijim dogodovštinama su slušala cijelo jutro.

U predvečerje se u parku održalo predstavljanje romana “Šalaporte”nagrađivanog hrvatskoga pisca Marka Gregura koji po prvi put u Dubrovniku predstavlja knjigu. Program je vodila autorica “Straha od kupine” Danijela Crljen.

Četvrti Gregurov roman Šalaporte (prema tal. grilje, škure, persijane) u središte radnje postavlja Jerka, čovjeka s ambicijom da bude umjetnik, kako piše urednik knjige Kruno Lokotar, grozničavo oboružanog citatima o umjetnosti i smislu – ali bez vlastite umjetnosti – koji se vraća se zbog sprovoda na rodni otok Prvić. Stjecajem vlastitih nevolja tu se duže zadržava, a onda biva zatočen zbog pandemije korone.

Crljen je istaknula kako je Gregur autor osam knjiga “njen najdraži pisac” jer “nije ziheraš” i “sebe testira u knjigama”. Gregur je naglasio kako mu je važno da ga to pisanje “mijenja” i da s njim “otkriva neke nove stvari”.

- Kad me pitaju razmišljam li o publici dok pišem, ja kažem – ne, nije mi to važno, ja se nadam da će se to što pišem svidjeti ljudima, ali nije mi važno jer pišem onako kako mislim da bih trebao – rekao je.

- Kvaliteta dobra pisca je da uvijek sebi postavlja nove izazove - složila se Crljen.

Iako se okušao u svim formama, najdraža mu je proza, a rekao je i kako mnogi pisci uglavnom počinju s poezijom jer je ”lakše napisati lošu pjesmu, nego loš roman.”

- Bojim se da ne odustanem, u strahu sam da ću odustati od romana i da ga neće biti i onda stalno pišem, vrtim, pogotovo kad su romani u kojima je važno za kontekst mnogo toga pročitati i sebi posložiti, kao što je bilo s Vošickim (2020.) i Ekspozicijom tame (2024.).

Osvrnuli su se i na kritiku u današnje doba. Crljen je primijetila kako postoji poplava “Instagram kritike”, a kako prave kritike nedostaje, jer kaže kako se ne može sjetiti da su prije 30-ak godina naslovi o kazališnim komadima počinjali s “ovacije na predstavi” i slično.

- Živimo u društvu u kojemu nismo naučili da je imati različito mišljenje u redu i da je konstruktivna kritika zdrava. To mi užasno ide na živce (..) Radi se o tome da svi kritičari ne žive od te kritike i da se ona plaća sve manje i manje (…) Mislim da moramo govoriti istinu i reći ljudima “čuj, to ti ne valja” jer ćemo tako svi biti bolji. Kad dam uredniku da mi pročita rukopis ne želim da mi kaže “ovo ti je dobro”, nego reci mi ono što mi nije dobro – zaključio je Gregur.

Crljen je posebno naglasila kako je Šalaporte roman kojeg treba čitati “s olovkom u ruci” i publici je tijekom večeri pročitala nekoliko omiljenih ulomaka iz knjige.

 

fotografije: Vedran Levi