U sklopu Dana europske baštine, Dubrovačke knjižnice organizirale su, 27. rujna u Saloči od zrcala, predstavljanje triju knjiga književnika i pjesnika Stijepa Mijovića Kočana. Riječ je o knjigama ''Gomnaida i Penaida'' ili ''Nova gomnaida'', ''Zvona s kaptolana'' i knjizi akademika Josipa Pečarića ‘’Stijepo Mijović Kočan’’. Uz autora, knjige je predstavila i njegova supruga Mirjana (Smažil) Pejaković Kočan. Ispred Knjižnice pozdravila ih je i najavila knjižničarka Marjana Leventić.
''Gomnaida i Penaida'' je zanimljiva knjiga, izdana 2021., koja se svojom smjelošću i rječitošću bori protiv zaborava, knjiga u kojoj zbori konavoski knez kroz svoju 'Gomnaidu' i konavoski književnik kroz svoju 'Penaidu', a pisana je po uzoru na Palmotićevu čuvenu ''Gomnaidu''. Mijović Kočan svoju ‘’Penaidu ili Novu Gomnaidu’’ napisao je nakon svjetskog kongresa PEN-a 1993., u spomen na 60. obljetnicu znamenitog kongresa te svjetske književne udruge 1933. u Dubrovniku, kada su osuđeni tada aktualni nacizam i fašizam. Naime, brojni su referati koji su napisani o nacizmu i fašizmu prije 60 godina zasjenili nacizam i fašizam koji se u Dubrovniku upravo tada događao. Spomenut je tek usputno, a sve izgorjele zgrade bile su zaklonjene premda se nisu obnavljale. Svjetskoj javnosti prikazano je sve to tako kao da se u Dubrovniku nije upravo događao sraman okupatorski nasrtaj na Hrvatsku. Kočan, koji je sa Hvara došao u Dubrovnik s namjerom da izvidi je li ili nije i njegova rodna kuća u Konavlima među onima koje su spaljene, to nije mogao provjeriti. Iziritiran lažima organizatora i njihovim dosjetljivim smicalicama, Kočan je spontano napustio članstvo u PEN-u. Malo zatim, onoga koga je držao lažovom i muljatorom u svemu tomu portretirao je u filipici Penaida ili Nova gomnaida. Taj satirični spjev, znatno kraći od onoga baroknog, također svaku strofu završava na isti način, ali dvostrukom satiričnom žaokom: „Govno si i govnu brat“ ili „Govno si i govnu par“.
Knjiga ''Zvona s kaptolana'', najnovija je zbirka, izdana isto ove godine, koja sadrži 30 antologijskih priča, a naslovljena je prema uvodnoj pripovijetki Zvona s kaptolona. To je istinita, gotovo pa dokumentarna, pripovijest iz Domovinskog rata, a mjesto radnje su Konavle, Dubrovnik i Zagreb. Priče su uglavnom već objavljivane u Večernjem listu ili u književnim časopisima. Mijović Kočan izabrao je s publikom podijeliti priču Tatina sandolina koju je pročitala njegova supruga Mirjana.
Treća knjiga koju su supružnici predstavili nosi naslov ‘’Stijepo Mijović Kočan’’, izdana je 2020., a napisao ju je Kočanov dugogodišnji prijatelj i kolega, akademik Josip Pečarić, rođeni Kotoranin. U predgovoru Pečarić piše kako ga sa Stijepom 'veže dugogodišnje prijateljstvo' jer je malo tko 'toliko pisao i stvarao' o njegovoj Boki, pa Pečarić Kočana oslovljava 'bokeljskim pjesnikom'. „Kako je u bivšoj državi napravljen memoricid nad hrvatskim narodom tako da su u Hrvatskoj mnogima izbrisali iz svijesti postojanje Bokeljskih Hrvata, to je neizmjerljiva njegova zasluga u povratku Hrvata Boke kotorske u svijest i savjest hrvatskog naroda“, piše u predgovoru Josip Pečarić. Mijović Kočan je zatim iz Pećarićeve knjige pročitao basnu ''Lav i bik ili Europa i Croatia''.
Ravnateljica Dubrovačkih knjižnica Jelena Bogdanović zahvalila je supružnicima Kočan što su svojim gostovanjem pridonijeli obilježavanju manifestacije Dani europske baštine, naglasivši kako ‘sve ovo što gospar Mijović Kočan stvara ima baštinsku vrijednost’.
Podsjećamo kako se i izložba fotografija konavoskih lišajeva Stijepa Mijovića Kočana i njegove supruge Mirjane Pejaković Kočan, može pogledati u prizemlju Narodne knjižnice do 10. listopada.
Foto: Vedran Levi