Drugo predavanje Vedrana Benića „Betule i kavane – priče i legende“ iz ciklusa „Sentimentalno putovanje sjećanjem na Grad“ održalo se u Saloči od zrcala, 25. travnja 2025. Okupljene je pozdravila voditeljica Zbirke Ragusina Matija Nenadić.

Benić se osvrnuo na "betulaško" razdoblje s kraja 60-ih godina prošlog stoljeća i početka 70-ih. Predavanje je započeo pjesmom „Došlo nam je Kumanovo“ koja se pjevala u betulama. Kumanovo se zvao brod Dubrovačke parobrodne plovidbe koji je iz Trsta prevozio vino za Dubrovnik, a potopljen je 1944. u akcijama na Siciliji. Zatim je predavač objašnjavao izvorno značenje riječi betula, u tal. rječniku to je „krčma niske razine“, na hrvatskome jezičnom portalu „neugledan ugostiteljski objekt“, umjetna inteligencija kaže „mali jednostavni lokal“ u dubrovačkome jeziku, potom nudi „način života“, a to je objašnjenje Beniću puno bolje 'sjelo'.

Betula je mediteranski tip lokala okrenutog ulici, s jednostavnim šankom, nekoliko stolića sa stolicama i elementarnom ponudom pića. „Lako je ući i izaći jer su vrata – kad god to vrijeme dopušta – širom otvorena. (Ili je možda ipak lakše ući?)“, tako je u eseju „Poetika betule“ u listu LAUS 1977. ustvrdio pokojni pokojni dubrovački pjesnik Milan Milišić. U pravilu, betule nisu bile mjesta za ozbiljne razgovore (za to služile kavane). Betule su bile prostor za komedije, svakodnevni pučki teatar.

Fotografije betula nastale su zahvaljujući tadašnjim fotografima: Miško Ercegović, Milo Kovač, Miše Ševelj, Željko Šoletić, Željko Tutnjević, Tomislav Hajek, Antonio Lolo Škorić…

Dosta fotografija u svrhu ovog predavanja Benić je preuzeo s Facebook grupa Dubrovnik nekad, Dubrovnik i slici i sjećanjima, Stari Dubrovnik, Historical images of Dubrovnik, Dubrovnik nekad i sad.

Kazao je kako se u betulama vazda pila mala pića od 0,3 dcl, dubrovačko bijelo vino naručivalo se u skraćenici MBG (mali bijeli gemišt), a da je jedino gore od bijelog - dubrovačko crno! Pustio je predavač i zvučni zapis Anđelka Čikata, Joška Juvančića Jupe i Vinka Krampusa. Napomenuo je kako više nema oriđinala u Gradu, jer nema ni betula.

Potom se u Gradu pojavljuju kafići. Milišić u poetici kafića piše kako je "nastupila kulturna šutnja". Vlasnici kafića bili su uglavnom betulaši pa su znali držati glazbu nisko kada bi netko zatražio. Kafići su bili personalizirani prema vlasnicima, pokazao je Benić mapu iz '77.: Pero Lero, Pod voltom (Mladi grafičar), Garište, kod Mišića, Višnjica, Marko (Penatur), Major, Orlando, Manon, do danas se održala Škola…

Vremenom je počela "turistifikacija betula". Kad se Manon preuredio, glumci s Igara počeli su zalaziti u kafić u Antuninskoj čije je službeno ime bilo Football. S vlasnikom Mladenom Radišićem radio je Frano Cetinić koji je preuzeo prostor. Cetinićev Talir je u 40 godina dospio na stranice domaćih i inozemnih medija.

Osvrnuo se Benić i na Gradsku kavanu koja je djelovala od 1870. te je bila mjesto za ozbiljne razgovore, a morala je biti ozbiljna jer je iznad bila i ostala vlast. U njoj je 1910. uveden prvi javni telefon. Do 1934. nosila je ime Općinska kafana. Na ulazu u Gradsku kavanu bi mali crnac Riza otvarao vrata, ali bilo ih je više braće, doveo ih je iz Ulcinja trgovac Gjusti Težak. Najbolje su se maškarate događale u Gradskoj, ističe, a 80ih se skupila grupa uglednih gospara i nekoliko novinara iz Lausa pa su bile te originalne maske…

Primo, Klub pomoraca, Klub invalida danas su jedina tri lokala koji nekako odišu duhom starih betula, kazao je Benić i zaključio predavanje pjesmom klape Kaše "Podignimo čašu" za sve one betulaše kojih više nema.

Dubrovačke knjižnice započele su u travnju ciklus predavanja pod naslovom „Sentimentalno putovanje sjećanjem na Grad“ u kojima voditelj putovanja, Vedran Benić, dubrovački novinar i tragalac za zaboravljenim vremenom, slikom i riječju zainteresiranoj publici pruža podsjetnik na prošle ljude, stvari i događaje od kojih danas neki žive na rubu sjećanja ili su posve utonuli u zaborav.

U nastavku ciklusa u 19 sati u Saloči od zrcala održat će se sljedeća predavanja:

8. svibnja „Slavica“ – počeci i kino-nastavci u Dubrovniku

15. svibnja Oriđinali – neke (ne)zaboravljene face

foto: Vedran Levi / Dubrovačke knjižnice