Foto: Vedran Levi U Putositnicama utorkom, 12. studenoga, Dubrovačke knjižnice ugostile su  Maju Klarić koja je održala putopisno predavanje i predstavila svoju knjigu „Put 88 hramova na japanskom otoku Shikoku“. Klarić je bila i prva gošća koja je započela ciklus Putositnica u Dubrovačkim knjižnicama, a zaslužna je i za popularizaciju žanra 'putopisne poezije' kod Hrvata, kojeg je dobila spajajući svoje tri velike strasti: putovanja, poeziju i pisanje. Njena peta knjiga ''Približavanje zore: Put 88 hramova na japanskom otoku Shikoku'', koja sadrži prozne i poetske zapise oslanjajući se na japansku književnu vrstu haibun u kojoj se miješaju proza i haiku, opisuje hodočašće na otoku Shikoku na koje je išla sa svojim partnerom. Klarić kaže kako je njihovo iskustvo u mnogočemu određeno time što su išli na hodočašće, jer za dati neki 'široki pregled i mišljenje o Japancima', sigurno bi trebalo 'otići još koji put' pa i zbog njihove kulture koja je dosta 'kompleksna'. Drevno budističko hodočašće na otoku Shikoku, najmanjem od četiri glavna japanska otoka, zaštićeno je UNESCO-om, a kroz njega godišnje prođe i do 100 tisuća ljudi. Hodočašće se sastoji od 88 službenih hramova i brojnih drugih svetišta, a podrazumijeva spajanje svih 88, zatvaranjem punog kruga oko otoka, sve do kraja hrama 88. Majin je put trajao skoro dva mjeseca tijekom kojih je s ruksakom na leđima propješačila 1100 kilometara i posvjedočila prelasku oštre zime u toplo proljeće, stigavši na cilj točno u vrijeme sakure, čuvenog cvjetanja trešanja. Spomenula je i važnost štapa kojeg su cijelo vrijeme putovanja nosili sa sobom i koji zapravo predstavlja redovnika Koba Daishija kojeg se prati, čovjeka koji je boravio u svim tim hramovima, smatranog važnom duhovnom figurom drevnog Japana. Štap je njegovo utemeljenje, od toga i potječe moto hodočašća ''dvoje ljudi, isti put'. - Budisti vjeruju da čovjek ima 88 zabluda u kojima živi. Posjećujući jedan hram za drugim, rješavaju se tih iluzija, skidaju veo, kako bi vidjeli svijet kakav jest. Drugi govore da je to zato što je 88 zbroj takozvanih brojeva nesreća. Znači, oni vjeruju da u našem životu postoji nekoliko godina kad smo posebno skloni nesreći. Za muškarce je najnesretnija 42., za žene 33., a za djecu 13. godina. Zbroj tih godina je 88, a ako čovjek prođe put hodočašća prije nego navrši te godine, umanjit će vjerojatnost da mu se neka nesreća dogodi – objašnjava Klarić simboliku broja 88. Osim vlastitog putovanja kroz svih 88 hramova, te putovanja pjesnika Matsua Basha i redovnika Kukaija, knjiga donosi i osnovne karakteristike tog puta, osnovne pripremne i logističke informacije, povijesno-kulturološki kontekst putovanja, opise i legende vezane uz hramove te uvod u budizam i zen-budizam, a može se čitati i kao spiritualna potraga za promjenom i suočavanje s prolaznošću života, kao duhovno putovanje na više razina.